Riječ dana – 1.5.2020.

Čitanje:

Dj 9, 1-20

U one dane: Savao sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«

On upita: »Tko si, Gospodine?«

A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.«

Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.

U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!«

On se odazva: »Evo me, Gospodine!«

A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«

Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«

Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.«

Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«

I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.

Ja sam Isus kojega ti progoniš!

Gospodin Isus ne kaže: Ja sam Isus čije učenike ti progoniš!

Gospodin Isus kaže: Ja sam Isus kojega ti progoniš!

Isusa dakle, Savao progoni!

Isus se poistovjećuje sa svojima.

Bol njegovih njegova je bol.

On je taj kojega Savao zapravo progoni.

Isus se poistovjećuje s malima, slabima, siromašnima, potlačenima, progonjenima.

Ide toliko daleko.

Ne moje najmilije, one koji su mi najviše na srcu, koje posebno volim, na koje posebno mislim, nego: mene!

Smatram kako ne treba ublažavati začudnost takvog Isusovog poistovjećivanja.

Jednog Savla to je oborilo i zaokrenulo njegov dotadašnji smjer djelovanja. Preobrazilo ga u Pavla.

Jedna sestra imenom Tereza to je Isusovo poistovjećivanje s najsiromašnijima među siromašnima doživjela kao „poziv u pozivu“. Preobrazilo ju u Majku Terezu.

… i začu glas: „Ja sam Isus…“

Marko, ž. vikar

Možda će vas zanimati ...