Riječ dana – 21.4.2020.

Čitanje:

Dj 4, 32-37

U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.

Jedno srce i jedna duša!

Sve im bijaše zajedničko.

Nitko među njima nije oskudijevao.

Što možemo s ovim rečenicama danas?

Možemo izraziti sumnju da realno oslikavaju stanje ondašnje zajednice.

Možemo naći razloge zašto bi nama isto teško bilo sada ostvariti.

Možda nam takvo stanje uopće i nije privlačno.

A vjerujem ovo:

Neki su već imali prilike iskusiti da su s drugima jedno srce.

Neki su iskusili (ponovno) radost zajedništva.

Neki su uvidjeli da su darovi/resursi/sredstva koja su im dana tu eda bi ih znali dijeliti i s drugima kako nitko ne bi oskudijevao.

Koji su to resursi kojima raspolažem, a kojima netko drugi oskudijeva? Mogu li toj osobi pomoći?

Koji su to unutarnji resursi – darovi, talenti – kojima mogu obogatiti druge danas?

• Pokloniti nekome vrijeme – nazvati tu osobu.

• Saslušati nekoga u njegovoj muci i trpljenju.

• Pomoliti se za neku osobu.

• Podučiti nekoga nečemu.

• Razveseliti nekoga kratkom porukom.

• …

Jedno srce i jedna duša!

Marko, ž. vikar