Veliki petak u Župi sv. Josipa – Isusova muka i smrt

„Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“

Na današnji dan Crkva ne slavi euharistiju, već se, razmatrajući, spominje muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista. U župi se u 15.00 sati molio križni put koji je predvodio đakon Ivan Vučak sa ministrantima.

S početkom u 19.00 sati započeli su obredi Muke Gospodnje u kojem su, kao i prethodnog dana, sudjelovali svećenici Damir Ocvirk, Jakov Rađa i Josep Peguera Poch (regionalni vikar Opus Dei u Hrvatskoj). Obred Velikog petka sastoji se od: bogoslužja riječi, molitve vjernika i klanjanja križu. Spomen na muku i smrt Isusa Krista započeo je u tišini, prostracijom župnika vlč. Ocvirka dok su ostali prisutni klečali. Potom je uslijedilo čitanje Muke Isusove po Ivanu (Iv 18,1-19,42) – ( Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo. Iv 19,35). U svojoj homiliji, koju je izrekao nakon čitanja Muke, župni vikar mr. Jakov Rađa pojasnio je na koji je način u središtu večerašnjeg slavlja klanjanje križu.

Simboliku klanjanja križu objasnio je na sljedeći način (dio homilije): „ … Ta gesta ljubljena križa je zapravo trenutak kada ti postaješ svjestan onoga što je tvoj križ u tvome životu i ljubiš svoj križ, a ne toliko Kristov križ. Što je to što tebe razapinje? Što je to što tebe slama? Što je to što čini da tebi kosti pucaju? Što je to što tebe opterećuje, a ne možeš promijeniti? … Što je tvoj križ? Tvoj križ ima konkretno ime i prezime. Tvoj križ je nešto što ti imaš u životu, Bogu hvala, i bez toga se ne možemo spasiti… Što je Bog meni stavio u život kao sredstvo spasenja? Što je to što bih ja najradije maknuo iz svoga života, da mogu? A zašto ljubimo svoj križ? Ljubimo ga zato jer se mi na taj način predajemo Bogu u ruke. Jer na taj način želimo Bogu reći: hvala Ti! – jer nam je poklonio sredstvo po kojem ćemo se spasiti. I želimo Bogu reći da On s tim križem koji je nama stavljen u život, koji je tebi stavljen u život, može učiniti nevjerojatne stvari. … Na križu je Krist prepušten u Božje ruke, ovisi o Bogu. Što je križ? Kaže sv. Vinko Paulski da se Božja djela vrše sama od sebe, i to je najteže što postoji u  kršćanskom životu. Dopustiti Bogu da On ima inicijativu. Staviti sebe u drugi plan i dopustiti Bogu da On čini. To ne znači da mi ne trebamo ništa činiti. Sv. Vinko Paulski je činio velike stvari i organizirao je velika djela ljubavi, ali je znao učiniti ono što mi tako često ne znamo. Znao je slijediti Boga i sebe staviti u drugi plan. Evo, u tom križu koji je tebi dan, a svatko od nas ovdje ima neki svoj križ, u tom križu koji ti je dan je mir, je radost, je oslobođenje. Jer ti ne trebaš micati ni rukama, ni nogama, ni glavom, ni tijelom nego prepustiti Bogu da On djeluje u tvome  životu. Činiti stvari, ne zato što ih razumiješ, nego zato jer to Bog od tebe traži. U jednom trenutku kad spoznaš koji je tvoj križ onda shvatiš da križ od tebe traži ništa drugo nego prepuštanje u Božje ruke. … I još nešto – križ i razapinjanje je javni čin koji se dogodio pred svima. Svi su vidjeli Isusa kako visi na križu, ali uskrsnuće nije vidio nitko. Kad je Isus bio visio na križu svi su gledali, ali trenutak kada je Isus uskrsnuo, zna samo Isus i nitko drugi. Što nam to kaže? To nam kaže da se mi možemo zaustaviti na križu i plakati nad svojom sudbinom, da se možemo samosažalijevati i skrenuti u duhovnu tromost. Međutim, to bi bilo pogrešno jer  križ nas vodi do uskrsnuća. Mi nismo rođeni zato da bi život vodili onako kako mi mislimo i nismo stvoreni zato da bi život išao onako kako mi želimo. Mi smo stvoreni činiti ono djelo koje Bog od nas traži. Mi nismo toliko pozvani ostvarivati svoje inicijative, svoje planove nego slijediti Božji plan i Božju volju sa svojim životom. A samo je jedan put do te Božje volje i do ostvarivanja Božjega plana s našim životom, a to je križ. I možda ti večeras očekuješ da ti ja objasnim kako to funkcionira, ali ja to ne znam. Ja znam samo jedno: da se po križu raste, da se po križu susreće Boga i da se po križu vrši Božja volja za svoj život. Kad ljubiš svoj križ, a večeras ćeš biti pozvana, večeras ćeš biti pozvan, poljubiti svoj križ, drvo križa, ne Krista na križu, nego svoj križ, drvo svoga križa, onda se sjeti da je tvoj život u Božjim rukama. Da te Bog poziva ne velike stvari i da samo Bogu trebaš pustiti volan u ruke da te On vodi. Evo, neka nam Gospodin svima dade milost da znademo prepoznati koji je naš križ i da ga imamo snage poljubiti. Da imamo snagu oduprijeti se onoj želji da plačemo nad samima sobom, da se imamo snage oduprijeti svemu onome što nas vuče u tugu, u crne misli i da možemo poljubiti taj križ, to drvo koje bismo najradije maknuli iz svojega života. I neka ljubeći taj križ Duh Sveti nam dade milost da u križu gledamo ono djelo koje Bog s nama želi učiniti. Braćo i sestre, ostanimo trenutak u tišini i razmislimo što ćemo mi večeras poljubiti.“

Po završetku propovijedi uslijedila je sveopća vjernička molitva. Zatim je unijet pokriven križ koji je župnik otkrio uz pjevanje: „Evo drvo Križa, na kom Spas je svijet visio!“, dok su ostali nazočni odgovarali: „Dođite, poklonimo se!“. Nakon najsvečanijeg djela večeri, klanjanja križu (cjelivanje križa), vjernici su pristupili svetoj pričesti koja je bila posvećena od dana ranije. U obredu muke i smrti Isusa Krista sudjelovali su župni zborovi Gospođe i Mješoviti zbor. Župnik je podsjetio da do Vazmenog bdijenja Crkva ostaje tiho i sabrano uz Isusov grob. Dodao je da crkva ostaje otvorena kako bi mogli moliti i radosno iščekivati Uskrs te da ćemo zajedno bdjeti i radovati se u proslavi Vazma.

„I neka ljubeći taj križ Duh Sveti nam dade milost da u križu gledamo ono djelo koje Bog s nama želi učiniti.“

Vlč. Jakov Rađa

Yvonne Kos

Možda će vas zanimati ...