Misa Večere Gospodnje – Veliki četvrtak u Župi sv. Josipa

„Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove.“

Na Veliki četvrtak slavi se misa u spomen Isusove Posljednje večere na kojoj je on ustanovio sakrament euharistije: I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: „Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.“ Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.“ (Lk 22,19-20). U Župi svetog Josipa misno slavlje započelo je svečanom procesijom kojom je unijeto krizmano ulje koje je toga dana u zagrebačkoj katedrali blagoslovio kardinal Josip Bozanić. Blagoslovljeno ulje se koristi kod sakramenta krštenja, sv. Potvrde, svetog reda te za sakrament bolesničkog pomazanja. Misu je predvodio župnik vlč. Damir Ocvirk uz koncelebriranje župnog vikara mr. Jakova Rađe i  vlč. Josepa Peguere Pocha.

Vlč. Poch poznat nam je kao redoviti ispovjednik petkom prijepodne i svake nedjelje poslijepodne u crkvi sv. Josipa. Na samom početku župnik nas je podsjetio da je Krist došao služiti, a ne da mu služe  (Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Mk 10,45)  te da u činu poniženja i ljubavi koji će uslijediti  (pranje nogu)  trebamo slijediti Kristov čin poniženja. U svojoj uvodnoj poruci vlč. Ocvirk nas je pozvao da na kraju slavlja, nakon što se ogoli oltar, uđemo u dubokoj sabranosti u post i u otajstvo Isusove muke te da naša pozornost u ovim danima bude usmjerena na Božju Riječ. Župnik je istaknuo da u mislima budemo prisutni u dvorani Posljednje večere te da Gospodinu zahvalimo na daru stvaranja i spasenja. Nakon Slave, oglasila su se zvona i orgulje koje će utihnuti sve do Slave u misi Vazmenog bdijenja.

Na Posljednoj večeri Krist je ustanovio i novozavjetno svećeništvo na što nas je podsjetilo čitanje iz Prve poslanice svetoga Pavla Korinćanima. Nakon što je zbor gospođa pod vodstvom Jurja Ivanića izveo pjesmu: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge kao što sam  i ja vas ljubio…“ uslijedio je navještaj svetog evanđelja (Iv 13,1-15) kojeg je pročitao đakon Ivan Vučak. U evanđelju je opisano kako je Isus oprao noge svojim učenicima kao primjer zapovijedi ljubavi, a o čemu je u svojoj homiliji detaljnije pojasnio vlč. Josep Peguera Poch.

Između ostalog, u svojoj propovijedi vlč. Poch rekao je sljedeće: „Pri rastanku dvoje ljudi koji se vole, oni žele zauvijek ostati zajedno, ali neke dužnosti, bilo kakva dužnost, prisiljava ih da se rastanu. … Budući da je čovjekova ljubav, pa bila ma kako velika, ipak ograničena, mora se pomoći simbolima, fotografijom… Ali više od toga čovjek ne može učiniti jer čovjekova moć ne stiže tako daleko kao njegova ljubav. Ali Gospodin može. Gospodin može ono što mi ne možemo! Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, ne ostavlja nam nikakav simbol nego stvarnost. Sam On jest ono što ostaje. Ostani s nama – i ostaje. To je euharistija. … U Presvetoj Euharistiji obuhvaćeno je sve duhovno dobro Crkve tj. sam Krist naš uskrsli i živi kruh koji o svom Tijelu daje život ljudima. … Što znači ljubav? … Istinska ljubav je dati, zaboraviti sebe, ljubiti druge, prije svega Boga. … Zbog toga su danas euharistija i zapovijed povezane. Također, papa Benedikt govorio je  kako su euharistija i ispovijed povezani, jer ispovijed dopušta spoznati tko smo mi i tko je On, i dopušta da budemo spremni za pričest. … Da li razumijemo kako ispovijed redovito pomaže da budemo spremni, za dobiti Onoga koji je Svet? Kako vladamo svojom dušom  i tijelom kada prilazimo sv. Pričesti? Danas je također dan  u kojem molimo za svećenike jer bez njih nije moguće imati Krista. Arški župnik kaže: „Svećeništvo je ljubav Isusova Srca. Bez sakramenta reda ne bismo imali Gospodina. Bez svećenika smrt i muka našega Gospodina bili bi bez koristi. Svećenik nije svećenik za sebe već za Vas.“  … I mi svećenici danas možemo reći: molite za nas. … Ako između Vas netko osjeća da možda Bog traži nešto, da se možda pali jedno svjetlo u Vašoj duši, ako se to zbiva, ne reci Bogu ne. Isplati se! Budite velikodušni… Odgovorite sada. Zamolimo svoju Majku Mariju, sv. Josipa, svoga anđela čuvara neka nam daju ljubav kojom Bog želi da ga ljubimo.“

Nakon homilije uslijedio je obred pranja nogu u kojem je župnik istaknuo da je potrebno poniziti se u ljubavi prema drugima te je Kristovim primjerom oprao noge članovima župske zajednice odnosno ministrantima.

U župi je Veliki četvrtak bio posebno svečan za petero odraslih pripravnika koji su prvi puta pristupili stolu Gospodnjem te su se i oni, sa ostalim vjernicima, pridružili Isusovoj Posljednjoj večeri. Župnik je pripravnicima poručio da su otvorili srce Kristu koji je Put, Istina i Život. Euharistija Velikog četvrtka nije završila blagoslovom već je uslijedilo sudjelovanje u Getsemanskoj uri koju su animirali mladi župe sv. Josipa.

Od Velikog četvrtka do Uskrsa Crkva slavi vrhunac bogoštovlja – otajstvo muke, smrti i uskrsnuće Kristovo.

„Promatraj ono najljepše i najveće na zemlji… ono što se sviđa razumu i drugim moćima… i ono što je razonoda tijelu i osjetilima… Promatraj također svijet i druge svjetove što sjaje u noći: čitav Svemir. – Sve to, zajedno s ispunjenjima svim ludostima srca… ne vrijedi ništa, nije ništa i manje je nego ništa pokraj ovoga moga Boga – i tvoga! – neizmjernog blaga, najdragocjenijega bisera, koji je bio ponižen, sveden do roba, snižen do sluge u štalici gdje se htio roditi, u Josipovoj radionici, u Muci i u sramotnoj smrti… i u ludosti Ljubavi Svete Euharistije.“

Sveti Josemaría Escrivá
(preuzeto iz  homilije vlč. Josepa Peguere Pocha)

Yvonne Kos

Možda će vas zanimati ...