Korizmena duhovna obnova za krizmanice

NaDuhObnovaKrizmanice_11 prvu korizmenu nedjelju, u našoj Župi, održana je duhovna obnova za ovogodišnje krizmanice.

Duhovnu obnovu predvodile su s. Maja Pavla Bašić i s. Dijana Mlinarić, Karmelićanke Božanskog Srca Isusova. Kapelan Ivan, pozdravio je i predstavio sestre koje su porijeklom iz naše Župe. Na samom početku, s. Maja rekla je kako svaki čovjek u sebi nosi duboku žed – za ljubavlju, za Bogom, za srećom, ispunjenjem, radošću… No kako često puta ne znamo prepoznati koja je to žeđ u nama i kako ju utažiti.

Kako bi ugasili žeđ, često puta uzimamo puno toga što je privlačno na prvu, ali to brzo ishlapi – droga, alkohol, cigarete, želja da budemo nešto što nismo. To je ona gazirana radost koja nas uvjetuje – ako ju nemaš, nisi ispunjem. Ali ona ne može ispuniti naše srce, ne može utažiti našu žeđ jer brzo ishlapi. Izvorska radost je ona koja nema ˝mjehurića˝, koja o  ničemu ne ovisi, a sve sadrži, nema nešto što će ishlapiti. Izvorska voda je uvijek bistra, nježna, uvijek se prilagođava nama. To je radost koja dolazi iz Izvora, iz nutrine, jedina koja može tu čežnju ispuniti. A to je Isus u daru Duha Svetoga. Isus nije potrošan, iz Njega uvijek možemo crpiti radost, ispunjenje. Život s Isusom nam daje unutranju slobodu, Isus je ta Živa voda. Okolina nas troši, bez života na Istinskom izvoru postajemo prazni. Zato je potrebno svoj život živjeti na Izvoru istinske, žive vode. Sestra je pozvala krizmanice da se otvore daru Duha Svetoga. ˝Isus želi biti Izvor u tebi! Bog je izašao u susret našem žednom srcu – dao nam je Isusa. Isus je uvijek izvor nove radosti, Izvor koji nema kraja. Potrebno je otvoriti taj izvor i dopusiti Isusu da dotakne naše srce.˝

Tijekom susreta prikazana su dva kratka filma koja prikazuju Isusa kao našeg prijatelja koji je s nama u svakom trenutku našega života – u školi, na poslu, u obitelji, igri, kada smo radosni, tužni, kada nema nikoga da nam pomogne. S. Maja je postavila pitanje: Tko je Isus za mene i što mi On znači? Sveta Terezija Avilska je rekla kako je ˝Isus prijatelj od kojeg nam dolazi svako dobro˝. ˝Isus te je htio, on te poznaje, čeka te na Krizmi, želi ući dublje u tvoj život, poznaje te po tvom imenu, zna tvoje probleme, razumije te, gleda svaku tvoju situaciju, voli te potpuno, dragocjena si mu…On želi s tobom podijeliti život, želi biti dio tvojega života. Imaj Isusa u svome srcu, svojim traženjima, obiteljima.˝

Što je molitva? „Misaona molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta nasamo s Onim za kojega znamo da nas ljubi.˝ kaže s.Terezija. Molitva je milost da svaki trenutak svoga života podijeliš s Isusom.

Uslijedilo je svjedočanstvo s. Dijana, kako je upoznala Isusa u djetinjstvu, prepoznala svoj poziv i na koji način danas živi svoje prijateljstvo  s Isusom.

No, što je potrebno za prijateljstvo? Na kojoj razini je naše prijateljstvo s Isusom? Što smo Mu spremni darovati? Za istinsko prijateljstvo je potrebna PRISUTNOST prijatelja, da budemo jedan uz drugoga. Isus je uz mene, živi u mome srcu, poznaje me iznutra (˝Ja sam s Vama u sve dane do svršetka svijeta˝ – u vašem srcu i u sv. Misi); SUSRET – susresti Isusa kao prijatelja, razgovarati s Njime; POZNAVANJE – da bismo više voljeli Isusa moramo ga upoznati čitajući Sveto Pismo. On nam otkriva Istinu o nama samima, upoznati da je Bog ljubav; LJUBAV – Bog želi da upoznaš njegovu ljubav za tebe, ljubav je srce prijateljstva; USKLAĐIVANJE – uvijek možemo misliti  na osobu koju volimo, cijeli naš život je poziv na prijateljstvo s Isusom.

Duhovna obnova završila je susretom s Isusom, tamo gdje nas On uvijek spremno čeka – u Svetoj Euharistiji – u kojoj smo Mu prinijeli pisma koje su krizmanice napisale.

Po završetku sv. Mise krizmanicima i župljanima svoje rodne župe obratila se s. Maja Pavla svjedočeći svoj put obraćenja od kako ona kaže „djevojčice koja je jedva uz baku naučila molitvu Očenaša“, mlade djevojke koja je znatno više posjećivala tulume nego odlazila na sv. Misu, zaljubljene studentice pa do dana svetkovine „Pepelnice“ kada je njezino srce brže zakucalo i reklo „to je to“. Bio je to putokaz koji je vodio u opredjeljenje za njezin odlazak u samostan. Da je odabrala pravi put svjedočilo je njezino nasmijano lice i radost koja je dolazila iz dubine njezine duše.  Sretni smo što kao župljani imamo našu s. Maju Pavlu koja moli za nas, a s jednakim žarom i mi smo s njom u mislima i molitvi.

Tihana Poljak

Možda će vas zanimati ...