Duhovni impulsi u došašću 2020. – 14. impuls
14. impuls: I gle, zvijezda iđaše pred njima
Kako je to bilo za zvjezdoznance? U jednom trenutku nisu više vidjeli zvijezdu. Kralja su potražili u palači. Bili su u opasnosti promašiti pravi put zbog svojih predodžbi. Pa ipak, nisu se dali smesti, nego su krenuli ponovno na put. I tada: ponovno vide zvijezdu koja ide pred njima.
Razmišljam o ovom iskustvu:
Kakav je ovaj novi početak, novo započinjanje puta?
Kakav je osjećaj naći se u opasnosti da izgubim pravi put, a onda se od istoga ipak nekako spasiti, ipak se izvući? Kakav je osjećaj spasiti se od posljedica vlastitih krivih predodžbi?
Kakav je osjećaj sada ponovno biti na putu – s novom odlučnošću i jasnoćom?
Osnaženi, obnovljenoga samopouzdanja, s jasnoćom za svoj put, lakši, jednostavniji, odlučniji – slobodniji – tri kralja kreću dalje!
Naši zvjezdoznanci nisu Židovi, a kamoli kršćani. Ne znaju oni točno koga to zapravo oni traže. Njihovo shvaćanje tko je to židovski kralj još je nejasno, mutno, difuzno. Ali u svojem su držanju oni otvoreni za novost, za nove načine, za novi put. Tako su u Jeruzalemu saznali i za novi izvor spoznaje za traženje pravoga puta – Sveto pismo – jer iz njega dolaze do spoznaje da trebaju poći za Betlehem. Ako su se do sada snažno orijentirali pomoću gledanja, čini se da sada slušanje ima doći u prvi plan. Naši kraljevi dopuštaju da im se nešto kaže.
Jer Božja riječ je poput svjetla u noći, donosi nadu i spas, donosi utjehu i mir u nevolji i strahu; ona je poput zvijezde u mraku. (H.-H. Bittger)
Pitam se što mi zvjezdoznanci imaju reći za moj put vjere:
Postoji li neki dio Svetoga pisma koji mi je već i od prije poslužio kao svjetlo u noći, kao utjeha u nemiru? Ili pak riječ neke drage osobe? Ili neka pjesma?
Poznajem li i u svojem životu nova započinjanja?
Imam li u životu odlučnosti? Čeznem li za njom?
I za kraj, malo Svetoga pisma:
Otvori oči moje Gospodine
da gledam divote tvoga zakona! (…)
Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi.
Korake mi upravljaj po svom obećanju
da nikakva opačina ne ovlada mnome.
Ps 119, 18.105.133
Marko, kapelan
