Župno hodočašće u Fatimu

NA IZVORU NJEZINA BEZGRJEŠNOGA SRCA
Izvještaj sa župnog hodočašća u Fatimi
Prigodom 100. obljetnice fatimskih ukazanja naša župa organizirala je hodočašće u Fatimu u razdoblju od 23. do 27. kolovoza 2017. Fatima je mali gradić s oko 10 tisuća stanovnika, udaljen 130 km od glavnog portugalskog grada Lisabona. No, Fatima je i najveće Marijansko svetište u Portugalu te jedno od najvažnijih hodočasničkih svetišta u svijetu gdje se milijuni ljudi godišnje okupljaju na izvoru Marijina Bezgrješnoga Srca. Na tom izvoru bila je i naša mala hodočasnička grupa sv. Josipa koja je u pet dana svoga boravka doživjela puno lijepih i milosnih trenutaka.
1. dan – srijeda, 23.8.2017.
Naše hodočašće započeli smo slavljenjem jutarnje svete mise u našoj crkvi. Preporučujući se našem nebeskom zaštitniku svetom Josipu te pod duhovnim vodstvom našeg župnika vlč. Damira Ocvirka krenuli smo na 2500 km dalek put, u susret Gospi Fatimskoj. Put od Zagreba do zračne luke u Budimpešti, odakle smo letjeli prema Lisabonu te nastavili autobusom do Fatime bio je dug, ali prožet molitvom, pjesmom i druženjem uz nestrpljivo i radosno iščekivanje dolaska. Svoj hodočasnički put u svetištu započeli smo pozdravom Gospi u kapelici Marijina ukazanja radosni što smo sretno stigli. Već  u prvim trenucima našeg dolaska u svetište mogla se osjetiti uzvišena ljepota i mir ovoga mjesta koji nas je pratio svih dana našega boravka.
2. dan – četvrtak, 24.8.2017.
Odmah nakon doručka, uputili smo se na križni put koji je sagrađen od veličanstvenih kamenih postaja te sakriven između stabala hrasta plutnjaka i maslina. Upravo te masline ostavljaju poseban doživljaj na koji nitko nije mogao biti ravnodušan.
Sljedeći postaje križnoga puta, došli smo do vrha Kalvarije na kojem se nalazi mala kapelica s koje se prostire pogled na Fatimu i njenu okolicu. Nakon pobožnosti križnog puta posjetili smo selo Aljustrel u kojem smo razgledali rodne kuće vidjelica  Jacinte, Franje i Lucije koje su sačuvale i zadržale svoju autentičnost i jednostavnost. Toga dana imali smo i posebnu milost – slavlje svete mise u 17 sati u kapeli Marijina ukazanja na kojoj je naš župnik vlč. Damir pred blagoslovljenim likom Presvete Djevice Marije povjerio i predao našu župu, naš narod, našu Domovinu pod Njezinu zaštitu te u ljubav i zagovor Bezgrješnog Srca Marijina preporučio sve naše obitelji, sve naše nakane s kojima smo došli i sve one koji su se preporučili u naše molitve. Navečer u 21 sat sudjelovali smo na krunici u svetištu. Predvodnici su je molili na svojem jeziku, a hodočasnici su odgovarali svaki na svom materinskom jeziku. Miješali su se portugalski, španjolski, engleski, francuski, kineski, poljski, hrvatski jezik – sve različito, a opet sve isto i stopljeno u prekrasnu složnu melodiju koja je kulminirala zazivom Ave Marija. Po završetku krunice uslijedila je i svečana procesija s Presvetim oltarskim sakramentom.
3. dan – petak, 25.8.2017.
Dan smo započeli rano, svetom misom u 6 sati ujutro u kapeli Marijina ukazanja. Nakon doručka, krenuli smo se na izlet koji je po programu uključivao mjesta Alcobace, Batalha i Nazarei.
U Alcobaceu smo razgledali velebnu gotičku Marijinu crkvu koju je izgradio prvi portugalski kralj Afonso I. nakon što je molio Blaženu Djevicu Mariju za pomoć u borbi protiv Arapa. To je ujedno i najveća crkva u Portugalu. Put nas je dalje vodio do Batalhe gdje smo razgledali čuveni dominikanski samostan Santa Maria da Vitoria u gotičko-manuelističkom stilu koji slovi kao panteon portugalskih kraljeva i kraljica. Izlet smo završili u Nazareu – tipičnom malom ribarskom selu na obali Atlantika s dugim pješčanim plažama u kojem se nalazi jedno od najstarijih svetišta Portugala Gospe od Nazarea.
Po povratku u hotel naš župnik vlč. Damir održao je zanimljivo predavanje o povijesti i značenju fatimskih tajni kako bi još bolje razumjeli njihovu poruku. Večer je bila rezervirana za krunicu i svečanu procesiju s Gospinim likom. Rijeke ljudi držeći svijeće te iščekujući dolazak Gospe ostavljale su dojam da se komadić Neba spustio na Zemlju, a pred tim prikazom sve su riječi postale suvišne.
4. dan – subota, 26.8.2017.
Prijepodne ovog dana bilo je rezervirano za izlet u Tomar, grad na rijeci Nabao u kojem smo razgledali samostan templarskog reda s templarskom crkvom Charola iz 12. stoljeća. Po povratku u svetište imali smo mogućnost samostalnog razgledavanja Bazilike Naše Gospe od Ružarija koja je građena u neobaroknom stilu i nad kojom se uzdiže visok zvonik s kristalnim križem na postolju od veličanstvene krune. Nasuprot te bazilike nalazi se novija Bazilika Svetog Trojstva. Ovog puta svetu misu slavili smo u 17 sati u kapeli Anđeo Mira koja se nalazi u sklopu samog svetišta. I zadnju večer našeg boravka u Fatimi sudjelovali smo na krunici i svečanoj procesiji na kojoj smo imali veliku milost jer su jednu deseticu krunice na hrvatskome jeziku molili naš hodočasnički bračni par, Manuela i Tomislav. Uistinu je bilo lijepo čuti hrvatski jezik u moru stranih jezika i naroda te vidjeti hrvatsku zastavu kako se ponosno vijori među ostalima zastavama.
5. dan – nedjelja, 27.8.2017.
Zadnji dan našeg hodočašća započeli smo sa svetom misom u kapeli Marijina ukazanja, upravo tamo gdje smo i započeli naš boravak u Fatimi. Molitvom i pjesmom oprostili smo se sa svetištem i našom Gospom. Svatko na svoj način. Odlazeći iz svetišta te neprestano svraćajući pogled prema Gospi vjerujem da je svatko u srcu osjećao sreću što je mogao biti ovdje, ali i malu tugu zbog odlaska iz ovog doista posebnog mjesta. Vozeći se do Lisabona, molili smo krunicu zahvaljujući za sve  što smo doživjeli, a vlč. Damir je u svom izlaganju o nedjeljnom evanđelju istaknuo kako se prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji sastoji u prihvaćanju Njezinih kreposti.
Po dolasku u Lisabon, razgledali smo njegovu staru srednjovjekovnu gradsku jezgru u podnožju tvrđave Sao Jorge s romaničkom katedralom, četvrt Belem sa samostanom Mosterio dos -Jeronimus od kuda je Vasco da Gama krenuo na istraživanje svijeta te moderni spomenik Padrao dos Descobrimentos (spomenik otkrićima). U Lisabonu smo obišli rodnu kuću i crkvu  sv. Antuna u kojoj smo, nenadano i neplanirano, imali još jednu milost – čašćenje relikvije sv. Antuna.
Dug put do Zagreba prošao je u druženju, ali i trenucima šutnje prebirući po svemu što smo doživjeli. Stigavši u Zagreb, u našu župu, obradovalo nas je ranojutarnje zvono našega sv. Josipa pozdravljajući povratak svojih župljana.
Na kraju ovog hodočašća, vjerujem da je svatko u srcu ponio ono nešto namijenjeno samo njemu, ono nešto što je samo između Gospe i nas samih. Vjerujem da ćemo to brižljivo čuvati u svom srcu svaki put kada se sjetimo i obratimo Gospi Fatimskoj.
I zato na izvoru Njezina Bezgrješnog Srca, predajemo svoje sve i usrdno molimo:
Gospo Fatimska, moli za nas!
Damir David
Fotogalerija

Možda će vas zanimati ...