Riječ dana – Blagovijest

Evanđelje:

Lk 1 , 26-38

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče:

»Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.

Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.

On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.

Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,

i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu:

»Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«

Anđeo joj odgovori:

»Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. l zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.

A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina.

I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče:

»Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!«

I anđeo otiđe od nje.

Sestre i braćo,

svetkujemo Blagovijest – Navještenje Gospodinovo. Vrlo smo dobro upoznati s današnjim evanđeoskim odlomkom. U stanju smo ga vjerujem i u detalje prepričati, a neke dijelove znamo i naizust.

Pa ipak, događaji proteklih danâ moguće su nam poklonili i koji novi ključ čitanja. Koja nam vrata ta darovana stvarca sad otvara?

Kada se anđeli pojavljuju u Svetome pismu, čine to na osobito potresan način: ljudi se odmah prestraše, a anđeli ih brže-bolje nastoje smiriti. Stoga često nakon njihova pojavka imamo čitati ovu rečenicu: „Ne bojte se!“

U redu, protreslo nas je (u trenucima dok sastavljam ovo razmatranje bome je opet protreslo Trešnjevkom!). I što sad? Što prvo?

Ne se bojati, ne dopustiti strahu da nas blokira.

Međutim, vrlo brzo saznajemo kako prvi gromki udar nije jedini, nego slijedi čitav popis posljedicâ, čimbenika, događanjâ, daljnjih tegoba… Vjerujem da Marija, kao žena ukorijenjena u vjeri Staroga saveza, razumije ono što joj anđeo govori, te osjeća kako je breme koje ima nositi stoga izrazito teško. Nema garancije da će to moći „izdurati“.

Što sada?

„Kako će to biti?“

Imam pravo postaviti pitanje, ma postaviti i više njih, tražiti objašnjenja, pomoć, suradnju. Ne moram sve znati. Ne moram za sve biti sposoban. A kod Marije nalazim upravo to: iako ne zna kako, već se odaziva, već kreće kuda ju anđeo šalje, nespremna se spremno odaziva.

Anđeo joj daje neke vrsti objašnjenje, a zapravo, ono ključno – vraća ju na temelj koji je čvrst i koji ima izdržati još i snažnije potrese – povjerenje u Boga kojemu »ništa nije nemoguće«.

Vjerujem kako svi razumijemo upute koje dobivamo ovih danâ, a koje se tiču pandemije,  te posljedicâ razaranja izazvanih potresom. Ima dakako i mnoštvo onoga što ostaje izvan dosega našeg dobačaja: kako će sve to biti jednom kad izađemo, kako će se završiti ova školska/akademska godina, kako ću zatvoriti obiteljske, poslovne financije, hoću li uopće imati stabilno zaposlenje nakon cijelog ovog procesa?

Vratiti nam se je temelju koji je čvrst i koji ima izdržati još i snažnije potrese našega života – povjerenju u Boga kojemu »ništa nije nemoguće«.

Marko, ž. vikar

Možda će vas zanimati ...