Riječ dana 5.5.2020.

Evanđelje:

Iv 10, 22-30

U ono vrijeme: Povika Isus:

»Tko u mene vjeruje,

ne vjeruje u mene,

nego u onoga koji me posla;

i tko vidi mene,

vidi onoga koji me posla.

Ja — Svjetlost — dođoh na svijet

da nijedan koji u mene vjeruje

u tami ne ostane.

I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,

ja ga ne sudim.

Ja nisam došao suditi svijetu,

nego svijet spasiti.

Tko mene odbacuje

i riječi mojih ne prima,

ima svoga suca:

riječ koju sam zborio —

ona će mu suditi u posljednji dan.

Jer nisam ja zborio sam od sebe,

nego onaj koji me posla — Otac —

on mi dade zapovijed

što da kažem, što da zborim.

I znam:

zapovijed njegova jest život vječni.

Što ja dakle zborim,

tako zborim

kako mi je rekao Otac.«

Paradoksalni Isus:

  • tko vjeruje u njega, ne vjeruje u njega;
  • tko ga vidi, ne vidi njega;
  • tko njega ne sluša neće biti od njega suđen;
  • što on govori, govori kako mu je rekao netko drugi.

A opet:  

  • po vjeri u njega imamo pristup Bogu;
  • po njemu – Svjetlosti – ne ostajemo u tami;
  • slušajući njegove riječi, slušamo Oca.

Taj Isus nas ne sudi, nego spašava.

Po  njemu imamo pristup Ocu.

Marko, ž. vikar

Možda će vas zanimati ...