Riječ dana 5.5.2020.
Evanđelje:
Iv 10, 22-30
U ono vrijeme: Povika Isus:
»Tko u mene vjeruje,
ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.
Ja — Svjetlost — dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio —
ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla — Otac —
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.
I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«
Paradoksalni Isus:
- tko vjeruje u njega, ne vjeruje u njega;
- tko ga vidi, ne vidi njega;
- tko njega ne sluša neće biti od njega suđen;
- što on govori, govori kako mu je rekao netko drugi.
A opet:
- po vjeri u njega imamo pristup Bogu;
- po njemu – Svjetlosti – ne ostajemo u tami;
- slušajući njegove riječi, slušamo Oca.
Taj Isus nas ne sudi, nego spašava.
Po njemu imamo pristup Ocu.
Marko, ž. vikar
