Duhovna obnova za mlade “sv. Josip – snaga čistoće”

                U Župi sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci u četvrtak, 12. ožujka, a u sklopu Devetnice na čast. sv. Josipu, održana je duhovna obnova za mlade pod nazivom “Sveti Josip – snaga čistoće”, na kojoj su mladima gosti – p. Tvrtko Barun, isusovac  i pjevačica Marija Husar Rimac – prenijeli svoje viđenje čistoće.

                Duhovna obnova započela je u 17:45 sati molitvom krunice sv. Josipa koju su predmolili mladi iz Župe te pjevane litanije. Odmah nakon krunice uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio fra. Kristijan Rajič, OP.

                Drugi dio duhovne obnove započeo je u 20 sati, kada su se pridružili i ostali mladi iz grada Zagreba. Na samom početku, riječ dobrodošlice i uvodne molitve uputio je vlč. Damir Ocvirk, upr. župe, te predao riječ pateru Tvrku Barunu koji je održao duhovni nagovor na temu: “Prava mjera čistoče”.

                Već u prvih par rečenica, na opće zadovoljstvo prisutnih mladih, jasno je bilo da ovo neće biti obična duhovna obnova. Pater Tvrtko Barun potaknuo je mlade na promišljanje o slobodi kao najvećem daru s neba, te naglasio da je izbor da taj dar prihvatimo ipak na nama. Postavio je mladima pitanje što doista žele u životu nudeći im i odgovore: svakodnevno slušati što je dobro ili nije i uvijek pružati neku vrstu otpora, osjećati grižnju savjesti; ili povući se u nutrinu, otvoriti srce i osluškivati. Takva sloboda koja ne poznaje granice, dovodi do jedne jedine čežnje, a to je – mir, pojasnio je p. Tvrtko mladima. Naglasio im je da mir mogu postići jedino čistoćom srca, a čisto srce upravo ovakvim promišljanjima jer, doista, nitko čovjeku ne može reći kakav treba biti, to jednostavno svatko za sebe mora saznati.

                P. Tvrtko je pojasnio mladima kako svi mi poznajemo sebe najbolje, i znamo kako se loše osjećamo kada radimo nešto što nije u našoj prirodi. Koliko god bili udaljeni ili blizu Bogu, uvijek duboko u sebi znamo što je ispravno, a što ne. To je najveći dar koji smo dobili. Štoviše, često moramo prijeći neželjeni put da bismo to shvatili, pojasnio je, ali u trenutku kada spoznamo slobodu ljubavi, kada padaju sve maske, kada se vratimo na sam početak našeg postojanja, na dječju iskrenost i čistoću, osjetimo mir i sigurnost, osjetimo zaštitu i, unatoč na prvi pogled sve težem životu zbog neprihvaćanja društva, ne želimo nikada više otići. Da, to je čistoća – sloboda srca, sloboda, kada se možeš moliti i za one koji te osuđuju i ne vole. Čistoća kao pribranost i mir da dozvoliš ljubavi da uđe u tvoje srce i zaboraviš na ego. Ego – kako je lijepo kada ga malo potisneš, kada nadvladaš osjećaj manjega i počneš uživati u skromnosti i poslušnosti, stpljivosti, kakva je to snaga, oduševio je mlade p. Tvrtko svojim nagovorom.

                Potom je govorio o svetcima rekavši kako je najveći, a najskromniji svetac bio upravo sveti Josip, koji je ujedno bio i najbliži Isusu. Iako ga se spominje u svega nekoliko rečenica u Svetom Pismu, on je bio toliko snažan, pojasnio je p. Tvrtko te ustvrdio da je upravo to sloboda. Potaknuo je mlade da se uče od sv. Josipa – vjeri, strpljivosti i čistoći i to ne samo čistoći u tjelesnom smislu, već pravoj, iskrenoj, dječjoj čistoća srca. Pater Tvrko mladima je bacio udicu, a na njihovoj slobodi dao izbor kako će ići dalje.

                Pjevačica Marija Husar Rimac odlično se svojim svjedočanstvom nadovezala i potkrijepila priču svojim bogatim duhovnim životom. Rekla je kako nas svijet estrade lako može odvući u nerealno viđenje slobode, ali ubrzo shvaćamo da smo sve prazniji i nesretniji. Marija je primjer kako možemo biti sretni u životu, čista srca, a opet vrlo uspješni. Svoje svjedočanstvo obogatila je onim darom od Boga koji joj nabolje pristaje – glazbom, otpjevavši tako uz pratnju zbora mladih “Sjaj” dvije pjesme: “Velik si” i “Rijeke žive vode”.

                Na samome završetku duhovne obnove mladima se obratio vlč. Ivan Vučak, župni vikar, zahvalivši pateru Tvrtku i Mariji Husar Rimac te pozvao mlade na sabranost i molitvu koju smo kao krunu cijelog dana završili klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, gdje smo u tišini mogli Isusu uputiti svoje zahvale, ali i od Njega zatražiti snagu nositi se s raznim kušnjama u koje lako upadamo.

(P.R.)