Riječ dana – 9.5.2020.
Evanđelje:
Iv 14, 7-14
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada ga i poznajete
i vidjeli ste ga.«
Kaže mu Filip:
»Gospodine, pokaži nam Oca
i dosta nam je!«
Nato će mu Isus:
»Filipe, toliko sam vremena s vama
i još me ne poznaš?«
»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?
Ne vjeruješ li
da sam ja u ocu i Otac u meni?
Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim:
Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
Vjerujte mi:
ja sam u Ocu i Otac u meni.
Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime,
učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime,
učinit ću.«
Pokaži nam Oca i dosta nam je!
Idemo konačno do cilja – do Oca! Riješimo, riješi nam ti, Isuse, tu zagonetku Boga jednom zasvagda!
Ali, kao i u matematici (a svi smo se, barem ono u školi morali s njom susresti), ne koristi nam znati rezultat, ako ne razumijemo postupak.
Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni?
Što nam ovo govori? A što tek ono što slijedi, gdje Isusove riječi nisu njegove, nego Očeve… To prožimanje, Očeva prisutnost u Sinu i Sin koji je u Ocu, tako da tko vidi Sina, vidi i Oca…
Puno nepoznanica! Postupak zamršen.
Možda ovo: umjesto brzo koračanja, skakanja na kraj knjige gdje se nalazi rezultat od kojega nećemo postati ne znam kako pametni i bolji, možda ovo – teže, ali bolje: polagano hodanje korak-po-korak, naslućivanje, spoznavanje, „napipavanje“ rezultata.
Do Oca dolazimo po Isusu.
Ali nama Isus nije sada dostupan kao Filipu.
De pokaži nam Isusa pa nam je dosta!?
Isus nam je dostupan u navještaju Božje riječi, u braći ljudima, po sakramentima.
To izmjenjivanje, to poskakivanje (ali kao po lopočima, a ne odmah na kraj knjige gdje se nalaze ispisani rezultati) – možda, uhvativši se u taj ritam izmjene, polako naslutimo o čemu se radi.
I koga to zapravo moramo vidjeti eda bismo vidjeli Isusa, tj. došli Ocu.
Marko, ž. vikar
