Duhovni impulsi u došašću 2020. – 23. impuls
23. impuls: Prinesu mu darove
Promatram ovu sliku.
Mladome kralju sluga pruža dar što ga on ima dati, ali još je potrebno da se u njemu oslobodi volja taj dar preuzeti, a onda i darovati.
Sredovječni kralj uzeo je svoj dar – drži ga objema rukama – spreman ga je predati, ali nije ga još darovao. A njegov šešir (kruna), taj simbol vlasti i moći, još uvijek je na njegovim prsima.
Stari kralj predao je svoj dar – on je na stoliću pored Marije. Njegov šešir leži na podu. Njegove su ruke slobodne primiti dijete.
U kojem se od ova tri različita stava prepoznajem?
Dijete je izobilno darovano. Darovi razveseljuju. U jučerašnjem razmatranju prisjetio sam se koje sam to darove primio / primila.
Sâm moj život je dar: sâm sebi sam darovan!
Darove i bogatstvo spontano stavljamo u odnos sa srećom. Pa ipak, prava sreća i pravo bogatstvo doživljavaju se ondje gdje i sâm darivam, gdje i sâm obogaćujem druge. Samo uzimati, a ništa ne željeti dati, čini osobu praznom i tužnom. Darivati, sebe darovati drugome – to nas čini sretnima i ispunjenima!
Što želim sa svojim životom? Kome ga želim darovati?
Koje zadrške i strahove pri tome u sebi osjećam?
Kako bi to bilo kada bih sav svoj život poklonio Bogu?
„Malo ljudi predosjeća što bi sve Bog s njima mogao učiniti, samo kada bi se bezrezervno prepustili njegovom vodstvu.“ (Ignacije Lojolski)
Dopuštam onome što mi je progovorilo da sada na mene i djeluje.
Marko, kapelan
