Drugi dan trodnevnice uoči Josipova 2026.
Misno slavlje drugoga dana trodnevnice uoči župne svetkovine svetog Josipa predvodio je fra Josip Ivkić, OFM, učitelj franjevačkih novaka na Trsatu, u utorak 17. ožujka. U koncelebraciji je bio župnik vlč. Damir Ocvirk.
Fra Josip je na početku propovijedi potaknuo okupljene vjernike na razmišljanje o snovima i kako su svi sigurno nekada osjetili osjećaj kada ne uspijevaju zaspati, a misli ne prestaju kružiti glavom. „To su noći u kojima se u tišini susreću strah, odgovornost i budućnost. Noći u kojima kao ozeblo sunce čekaš da zora svane. Noći u kojima shvaćamo da sutra više ništa neće biti isto, jer odluka koja sazrijeva u nama ima težinu promijeniti život“, pojasnio je propovjednik istaknuvši da se u takvim noćima čovjek osjeća ranjiviji nego danju kada se sakriva iza obaveza i užurbanosti.
Rekao je da ništa ne veže čovjeka s Bogom kao noći, kao iskustvo križa u životu, „koje čovjeka čini boljim ili gorim, nema ništa između“, naglasio je.
Povezao je tu ‘noćnu dramu’ s ‘dramom’ koja se događala u Josipovom snu, u Josipovom srcu, kada mu je Bog preko anđela poručio da uzme k sebi Mariju i začeto dijete Isusa. Fra Josip je poručio da sveti Josip nije tražio osvetu, ni poniženje za Mariju. „Danas živimo u vremenu u kojem ljudi olako i prelako otkrivaju tuđe slabosti. Dovoljna je jedna pogreška i odmah slijede osude, komentari i javna sramota“, rekao je ističući da Josip čini suprotno pod cijenu vlastite pravednosti jer štiti dostojanstvo osobe koju voli. Propovjednik se zapitao koliko bi se obitelji promijenilo i koliko brakova bi se spasilo kada bi i danas ljudi činili tako.
Poručio je da Bog Josipu dolazi u najtežem trenutku, usred noći „i ne progovara dugačkim govorima i objašnjenjima, već mu govori Ne boj se! To je utjeha za naš život.“
Propovjednik je spomenuo i svetog Franju koji je, poput svetog Josipa, imao mnoge besane noći, a istaknuo je onu 1224. godine u La Verni kada su mu se na tijelu pojavile stigme. Iako je nosio taj svoj križ, sveti Franjo bio je sretan jer je sada, osim po srcu, i po tijelu bio sličan Kristu. Tako je htio poručiti da nema radosti u Kristu bez križa.
Zaključno je fra Josip poručio vjernicima: „I zato kada se danas molimo svetome Josipu možemo ga zamoliti za tri stvari: da imamo njegovo srce koje zna štititi druge, da imamo njegovu vjeru koja vjeruje i kad ne razumije i da imamo njegovu hrabrost da svaki dan činimo ono što je ispravno jer svetost nije daleko od nas. Ona počinje upravo tamo gdje smo sada.“
Nakon popričesne molitve o svom redovničkom pozivu kratko je posvjedočio bogoslov prve godine fra Marko.
Vjernici su po završetku mise imali priliku častiti relikviju kosti sv. Franje.
Liturgijsko pjevanje na misi predvodio je župni zbor mladih Iosephus.
