Riječ dana – 1.4.2020.

Čitanje

Dn 3, 14-20.24-25.28

U one dane: Kralj Nabukodonozor reče: »Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova, i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?«

Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: »Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.«

Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače, i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.

Kad je zatim kralj Nabukodonozor čuo kako oni u peći pjevaju, zaprepasti se i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: »Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?« Oni odgovoriše: »Jesmo, kralju!« On reče: »Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.«

Nato viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!«

Fantastični je današnji trojac – Šadrak, Mešak i Abed Nego! Genijalna duhovnost.

Najprvo: „Ne treba da ti odgovorimo na to.“

  • Postoje pitanja (npr. suparničke/protivne strane) koja trebam s ljubaznošću primiti, poslušati, a onda sa strpljivošću pokušati na ista dati i odgovor.
  • Postoje međutim pitanja na koja jednostavno nisam obavezan dati odgovor! Na neka pitanja jednostavno ne treba dati odgovora!
  • Koja su koja, znam li razlučiti?!

Drugo: Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti.

  • Postoji pravi Bog kojemu služimo. Ma čak i uza svu poniznost Nabukodonozore – ta ne želimo se tu „busati u prsa“ da samo mi imamo spoznaju tog pravog Boga – a ono smo barem sigurni da ti, tvoji bogovi i kip što si ga podigao nisu pravi Bog!
  • Međutim, Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje. Čak štoviše, mi smo uvjereni da će on to i učiniti – imamo pouzdanja u toga Boga, vjerujemo da mu je stalo do nas, vjerujemo da nam želi dobro i da će nas izbaviti iz nevolja. Uzdamo se u njega.

I najbolje, treće: No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.

  • Naš Bog, kojemu služimo, slobodan je. Ako nas Bog ne izbavi iz te peći, neće to biti razlogom da se „preobratimo“ na tvoje bogove. Nećemo zbog te nevolje prestati vjerovati u našega Boga.
  • Nas će to boljeti (peći doslovce!), ali uvjereni smo da ta negacija Božjega očitovanja nije posljednja njegova riječ.
  • Uvjereni smo da će tada doći i do negacije negacije: Božja ljubav prema nama bit će potvrđena u višem obliku!

Na kraju, našoj fantastičnoj trojci pridružio se neki četvrti član, „sličan sinu Božjemu“. U ovoj priči oni su doista bili spašeni baš od te peći. No što bi bilo da nisu? Da su umrli, bi li i tada njihovo uzdanje u Boga imalo smisla?

Ima li nekih situacija iz mojeg života u kojima sam se osjećao čuvanim od Boga, tako te sam mogao odriješen šetati po vatri, i ništa mi se zlo nije dogodilo?

Postoje li istovjetne situacije u kojima me je ipak jako zaboljelo? U kojima sam zadobio gadne opekline što su još dugo nakon toga nagrđivale moju kožu? Jesam li i tada mogao oćutjeti bliskost onog četvrtog?

Marko, ž. vikar

Možda vam se sviđa...