MOLITVA I SVETA MISA ZA MIR U SVIJETU, LJUBAV MEĐU LJUDIMA I ZAJEDNIŠTVO SVIH NARODA


Peta sv. Misa u katedrali u Zagrebu 29.svibnja 2010.
 

Zajednica molitelja predvodila je molitvu za mir od 17:00 -18:00 sati u prepunoj katedrali,  a poslije je bila sv. Misa na kojoj je pjevao naš Mješoviti zbor sv. Josipa. Misu je slavio rektor katedrale bivši župnik sv. Josipa vlč. Josip Kuhtić a koncelebrirali su pater Zlatko Špehar, bivši gvardijan vukovarski, pater Gordan Propadalo, sadašnji gvardijan vukovarski, pater  Matija Koren gvardijan franjevačkog samostana u Zagrebu, fra Venancije Mihaljević, prefekt franjevačkog sjemeništa i dr. Emanuel Petrov, župnik u Kaštel Sućurcu, koji je sa 400 hodočasnika došao na sv. Misu.

Sv. Misu slavio je rektor mr.sc. Josip Kuhtić , koncelebrirali su pater Zlatko Špehar, bivši gvardijan vukovarski a sada župnik Hrvatske katoličke župe u Salzburgu, pater Gordan Propadalo, gvardijan vukovarski, pater Matija Koren gvardijan franjevačkog samostana u Zagrebu, fra Venancija Mihaljević, prefekt franjevačkog sjemeništa i dr. Emanuel Petrov, župnik u Kaštel Sućurcu.

Sv. Misu pratio je svojim krasnim pjevanjem Mješoviti zbor Župe sv. Josipa iz Zagreba, a zapjevala je i japanska operna solistica Mayumi Kamei i svojom Ave Mariom potpuno nas uzdigla do Neba!

Pater Špehar nas je kroz propovijed vodio u Hirošimu i stradanja japanskog naroda od atomske bombe i njenih razarajućih strahota pa do Vukovara i patnja našeg hrvatskog naroda. Osjetili smo iz njegovih riječi svu patnju koje zlo može nanijeti ljudima ali istovremeno još veću želju za mirom i zajedništvom među svim ljudima.

Dio propovijedi patera Zlatka Špehara izrečene na sv.Misi za mir:

„Neka Bog čuva čovjeka od čovjeka“

Učiti, a nikada se dati poučiti, svojstveno je samo čovjeku moći. Zato takav svoje znanje ne daruje čovječanstvu za boljitak već ga uzima u svoje ruke i presuđuje i čovjeku i prirodi. Prije 65 godina taj isti svojeglavi „mudrac“, bacio je svoje dostignuće na Hiroshimu, a kasnije i na Nagasaki – atomsku bombu! Do danas se nije niti ispričao, a kamo li požalio zbog tog svog zlog čina protiv čovjeka, prirode – protiv Boga.  Na ceremoniji spomena na žrtve bezumnnog čina 06.08.2008. u Hiroshimi pokraj mene je bila jedna starica. Gotovo cijelo vrijeme na koljenima sa sklopljenim rukama. U liku te pognute starice, koja je preživjela strahotu Hiroshime, posebno u njezinim očima, mogla se iščitavati i bol i tuga zbog podnesenoga. U njezinim očima nije bilo više suza – presušile su u vatri atomske gljive. Više od suza njezine su oči govorile  porukom mira. Vjerujem kako su one zračile njezinu zacijeljenu dušu koju je krpala oprostom. U njoj sam osjetio svoj Vukovar: ranjen, suhih očiju i smirene duše jer je u svojoj patnji zaboravio mrziti a suhoću duše počeo zalijevati oprostom. Upravo taj „zaboraviti mrziti“ bio je i središtem ovih svetih službi: u Hiroshimi za Vukovar, a u Zagrebu za Hiroshimu, isti dan, u subotu, 29.05.2010.»

Poruka mira pročitana na sv. Misi u Hirošimi 6. kolovoza 2008. i danas na sv. Misi u Zagrebačkoj katedrali 29. svibnja 2010. na hrvatskom i japanskom:

 «Žrtvi božanske Ljubavi, presvetoj euharistijom, želimo pridružiti nevine žrtve koje su pribijene na križ smrti najgorim uništavajućim sredstvom od kako postoji čovječanstvo na zemlji – atomskom bombom, napravljenom od čovjeka koji je svoje dostojanstvo slike Božje podložio zlu moći.

 U Isusovoj žrtvi na križu, koju je podnio iz ljubavi prema grešnom čovjeku radi spasa njegove duše, želimo razumjeti nenasilni odgovor žrtava Hiroshime i moga grada Vukovara u Hrvatskoj, koje opraštajući ne zaboravljaju pretrpljeno zlo, jer žele sačuvati taj trajni božji dar istine za opomenu svim generacijama ljudi:
ne ubijajte ljude.

Opraštanje je proces koji traje. Opraštanje nije znak slabosti. Ono čisti dušu čovjekovu i daje njoj božanski mir. Opraštanje je božji dar kada ga se s ljubavlju prihvati. Hrioshima i Vukovar su to učinili svaki u svoje vrijeme; to još uvijek čine iz ljubavi prema ranjenom čovječanstvu. Vjerujemo Ljubavi. Opraštanje razbija krug mržnje. Mi ne prihvaćamo mržnju jer ona stvara ponore u koje zlo sahranjuje sve one koji su se u mržnji zlu predali.

 Mi smo narod vjere i nade. Vjera nas hrabri za dobra djela, a nada nam je cilj susreta s Vječnim Bogom, čiju sliku utisnutu u naš ljudski lik želimo ponovno vratiti palom čovječanstvu. Vi ste zemlja sigurne nade: Zemlja izlazećeg sunca. To ste svojim sjećanjem na žrtvu Vukovara u Hrvatskoj, u Europi, pokazali i nama, malom gradu, kojega je sila mržnje i zla naumila uništiti. Mi našim dolaskom u ovo svetište ljubavi želimo Vam svojim malim HVALA prenijeti zahvalnost cijelog hrvatskog naroda: ta povezani smo suncem i žrtvom. Sunce u Japanu izlazi a u Vukovaru se u rijeci Dunavu umiva za svakog čovjeka dobre volje.

I naših tisuću ždralova – te ptice božanskog mira, neka polete s Vašima po cijelom svijetu s porukom: Ne zaboravite ljubav žrtvovanu za mir. SAJONARA U VUKOVARU – U HRVATSKOJ. « (kraj citata)

 Zato ujedinjeni u molitvi upravili smo svu našu nadu i naš vapaj Ocu Nebeskom da nam podari pravi istinski mir koji samo On naš Stvoritelj može dati.

Katedrala je bila potpuno ispunjena ljudima koji su došli na sv. Misu. Čudesno je da je došla grupa hodočasnika njih 400 iz Kaštel Sućurca koja je zakasnila na Misu na Mariju Bistricu pa je došla na ovu sv. Misu i svojom molitvom i sudjelovanjem upotpunila cijeli događaj.

Kao što je napisao župnik Župe iz Kaštel Sućurca don Emauel Petrov nije slučajno da su došli na ovu sv. Misu:  «Tim više što i naše mjesto i župa nose na srcu veliku ratnu tragediju. Naime, 5. prosinca 1943. u 15:30 sati saveznički su zrakoplovi (Englezi) bombardirali između ostalih gradova u Dalmaciji i naš Sućurac. Župnik je taman bio započeo popodnevnu nedjeljnu misu. Granata je pogodila staru župnu crkvu koja je do temelja srušena, jer je i onako bila trošna (sagrađena u 16 st. na morskom nasipu). Poginulo je 103 Sućurana i sam župnik don Ante Rubignnoni, koji je 1937. već bio započeo izgradnju današnje župne crkve. Dakle, i mi imamo svoju Hirošimu. Na žalost. Komemoracija se održava svake godine 5. prosinca, datuma nedalekog od tužnog 18. studenoga. Upravo zbog istog suosjećanja, bili bismo počašćeni da se povežemo i s Vama, a i s biskupom Hirošime.»

Divno je bilo vidjeti predstavnika Japana veleposlanika gospodina Yoshia Tamura sa suprugom, zajedno s veleposlanikom Poljske gospodinom Wieslawom Tarkom, našim predstavnicima iz Vukovara gospođom Zdenkom Buljan, predsjednicom Gradskog vijeća, gospođom Ivankom Miličić, ravnateljicom Hrvatskog doma u Vukovaru te gospođom Andrejom Javor, ravnateljicom Uprave za izvaneruopsku bileteralnu suradnju pri Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija u Zagrebu, uz članove Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodarskog društva iz Zagreba, članove Molitelja i štovatelja Božanskog milosrđa iz Župe sv. Josipa, članove raznih molitvenih zajednica te vjernike koji su došli na ovu sv. Misu.

Posebna zahvala ocu biskupu iz Hirošime monsr. Josephu A. Misue koji je slavio sv. Misu istog dana u Hirošimi na istu nakanu i koji je uputio svoje pismo podrške  i blagoslova svima nama prisutnima riječima: «Molimo i činimo sve da donesemo mir cijelom svijetu «

Bilo je to zajedništvo molitve za mir i ljubav među ljudima!!!
 

Velika hvala svima koji su sudjelovali a najveća hvala Stvoritelju Neba i zemlje našem Ocu koji je primio ovu našu molitvu!

Na kraju citiram i dodajem molitvu koju ju izgovorio papa Ivan Pavao II u svom posjetu Hirošimi u Parku mira 25.veljače 1981. godine:

«Stvoritelja prirode i čovjeka, istine i ljepote molim:

Čuj mog glas, to je glas žrtava svih ratova i nasilja među pojedincima i narodima;

Čuj moj glas, jer to je  glas sve djece koja trpe i koja će trpjeti kad ljudi vjeruju u oružje i rat;

Čuj moj glas, kad Te molim da usadiš u srca svih ljudi mudrost mira, snagu pravde i radost zajedništva ;

Čuj moj glas, jer govorim u ime mnogih u svakoj zemlji i u svakom razdoblju povijesti koji ne žele rat i spremni su krenuti putem mira;

Čuj moj glas, i podari nam  pronicavost i snagu  tako da možemo uvijek odgovoriti ljubavlju na mržnju, na nepravdu s potpunim predanjem pravdi, na potrebu dajući sebe,  na rat mirom.

O Bože čuj moj glas, i daruj svijetu svoj vječni mir! «

Napisala: Nada Caren