a oko pet tisuća stanovnika živjelo je uglavnom u malim trošnim sirotinjskim jednokatnicama.  To područje pripadalo je tada župama sv. Blaža i sv. Marka sve do 1937. godine kada je osnovana nova župa sv. Josipa. Iako do tada tu nije bilo crkve, vjernici i svećenici su povremeno, nedjeljom i blagdanom imali sv. Misu u dvorištu obližnjeg Dječjeg skloništa kako se tada nazivao vrtić, koji i danas postoji na istoj lokaciji. Iako do tada tu nije bilo crkve, vjernici i svećenici su povremeno, nedjeljom i blagdanom imali sv. Misu u dvorištu obližnjeg Dječjeg skloništa kako se tada nazivao vrtić, koji i danas postoji na istoj lokaciji. Dvorišne stepenice "skloništa" bile bi tada pretvarane u kor, na kojem je za sv. Mise pjevao crkveni zbor. 17. veljače 1935. godine. Kako je u prosincu 1934. godine Nadbiskup Koadjutor Alojzije Stepinac povjerio kapelanu crkve sv. Blaža, Ivanu Gašpertu zadatak da pripremi sve potrebno za osnivanje nove župe za Trešnjevku, to je učinjeno, te je 10. svibnja 1936. Nadbiskup Koadjutor Alojzije Stepinac blagoslovio temeljni kamen nove crkve. Tom svečanom događaju prisustvovalo je preko 10.000 ljudi. Ostvarujući zamisao kardinala Stepinca, projekt duhovnog središta napravio je tada najpoznatiji ljubljanski arhitekt Jože Plečnik, koji je iza sebe već imao više izgrađenih vjerskih objekata. Prema tom vrlo ambicioznom projektu trebalo je sagraditi župnu crkvu u neoromantičnom stilu,  župni ured, samostan časnih sestara i društvenu dvoranu. Slika i maketa svetišta koja se danas nalazi u župnom uredu, pokazuje da je to trebala biti monumentalna građevina, a unutrašnjošću i vanjskim izgledom jedva da bi se njom mogla mjeriti bio koja današnja zagrebačka crkva. Na žalost, za takav projekt nije bilo novaca, a ni imućnijih darovatelja, pa je od svega zamišljenog izgradena samo društvena dvorana, koje je adaptirana za crkvu, onakvu kakva je i današnja. Projektirao ju je arh. prof. Haberle.
           Dana 17. travnja 1937. nadbiskup Antun Bauer izdao je dekret kojim se osniva župa sv. Josipa, a dan otvorenja nove crkve sv. Josipa ustanovljuje se 20. lipnja 1937. godine kada je crkvu blagoslovio Nadbiskup Koadjutor Alojzije Stepinac. Bilo je to upravo na dan 250. obljetnice kada je Hrvatski sabor izabrao i proglasio sv. Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda. 1947. godine u povodu 10-te godišnjice župe izvršena je prva obnova crkve. Manja obnova crkve učinjena je 1995., a obnova orgulja 1996.
       Prvi župnik novoosnovane župe bio je mons. Ivan Gašpert. Privremenim upraviteljem župe bio je tadašnji kapelan Danijel Labaš. 1965. godine župu sv. Josipa preuzima vlč. Augustin Holi. Iste godine na župu dolaze i časne sestre Kćeri Milosrđa.
       Vanjskom izgledu crkve, međutim, nedostajalo je ono što temeljno obilježava svaku crkvu – zvonik. U prvom redu zato što je to bilo projektirano kao društvena dvorana, a zatim što ondašnje društvene i političke prilike nisu ni željele, a ni omogucavale gradnju bilo kakvih sakralnih objekata, pogotovo na Trešnjevci, koja je zbog svog siromaštva bila pogodna da tadašnjim ideolozima, bude i ostane "crvena Trešnjevka".
       Dapače, i ono malo obilježja crkve tadašnji je sistem nastojao prikriti i zakloniti, pa su poslušni urbanisti osmislili, a gradski oci dozvolili gradnju stakleno-željeznog monstruma koji je dobilo privremenu gradevinsku dozvolu, a čija "privremenost" traje i do današnjih dana. Ta zgrada i trgovina nije nikad bila ni postala neki značajni trgovački centar ovog dijela Trešnjevke, kako su to obećavali ondašnji upravljači. Ona je imala posve drugu zadaću; da zakrije crkvu i tako je učini "nevidljivom" što se vidi i danas. Kako su župljani uporno tražili da crkva dobije bilo kakvo vanjsko obilježje, to je tadašnji župnik dao da se pred crkvom dobro i duboko zabetonira željezna ploča na kojoj je pisalo da je tu župna crkva sv. Josipa, te raspored obavljanja bogoslužja. A nakon odlaska "ideologa" i napokon, nakon više od šezdeset godina, želje župljana da njihova crkva dobije dostojno obilježje – svoj zvonik, želje su se počele ostvarivati. Počela je gradnja zvonika, koji ce svojom ljepotom i visinom natkriliti umjetne kulise. Djelatnici poduzeca "Konstruktor" iz Zlatar Bistrice 25. travnja 1997. zapoceli su gradnju zvonika. Zvonik je visok 32 metra a s piramidalnim završetkom i pozlaćenim križem doseže visinu od 35 metara.

 
Kroz zvonik širine 4,5x5 metara vode stepenice do četiri zvona razlicitih veličina, tonova i imena: tako ono najvece sv. Nikola s tonom F1 teško je 964 kg; slijedeće je sv. Josip koje ima ton G1 i težinu od 673 kg;  zatim sv. Ivan kojemu je ton A1 i težina 475 kg i najmanje sv. Augustin koje nam šalje ton C2 i koje je teško 275 kg. Zvona je izradila poznata austrijska ljevaonica "Grassmayer" iz Inssbrucka, koja ima tristogodišnju tradiciju u tom poslu te se njihova zvona čuju u mnogim crkvama diljem svijeta kao i u mnogim našim. Zvonik je bio gotov u listopadu 1997.  a zvona podignuta 22. prosinca 1997. Zvonik i zvona blagoslovio je kardinal Franjo Kuharić na Svijećnicu 1998. Zvona su prvi put zazvonila nešto ranije, uoči Božića 1997. godine na sam Badnji dan. Pozivajući svoje župljane na polnoćku, s bijelog zvonika, s preko trideset metara visine, u svetoj noći zazvonila su nova zvona Trešnjevke. 
Za trešnjevački puk nije to bilo samo zvonjenje, bila je to toliko dugo priželjkivana i očekivana prekrasna melodija punih i bogatih tonova što ispuniše nebo nad Trešnjevkom, dokazujuci da je i tu na Trešnjevci crkva ipak opstala. Trešnjevačka zvona tri puta dnevno - u 6.00, 12.00 i 19.00 sati pozivaju na Anđeosko pozdravljenje, a od 6.00 do 22.00 sata naznačuju i točno vrijeme, prizivajući Božji blagoslov na svaki trenutak novoga dana.

Crtice iz povijesti Župe

Zagreb kao političko i kulturno središte Hrvatske neprestano se širio, pogotovo u prvim desetljećima XX stoljeća. Prema popisu od 1870. godine grad Zagreb imao je 19.857 stanovnika od kojih 18.223 katolika¹.

Na prijelazu stoljeća grad Zagreb imao je već 57.690 stanovnika, a u prvome desetljeću broj stanovnika popeo se na 74.703.² 

Prigradska naselja širenjem postajala su sastavnim dijelom grada. Često puta širila su se stihijski bez nekakvih planova i dozvola premda nije bilo brojnih uvjeta za normalni život^3.

Na samoj Trešnjevci u istom periodu stanovalo je na trešnjevačkom području 5.056 stanovnika⁴. Gradska općina o periferiji, a posebno o Trešnjevci, nije vodila neke posebne brige, već se smatrala samo «spavaonicom radnika» koji su sve do iza Prvog svjetskog rata činili većinu stanovištva⁵.

Nova naselja su nastajala i samim time sve se više postavljalo pitanje osnivanja novih župa. Ta potreba osnivanja novih župa, uvijek iznova zbog neprestanog širenja grada, zahtijevala je promišljanja na koji način i gdje je najpotrebnije osnivanje župa da se dostatno udovolji duhovnim potrebama doseljenih vjernika. Nakon Prvog svjetskog rata brojne obitelji koje su u početku stanovale po bivšim vojničkim barakama, žurno su izgrađivale svoje obiteljske kuće tako da se događalo da su ulice nicale za mjesec dana⁶.

Taj problem nije bio neka novina što se tiče grada Zagreba. Tražilo se brzo i učinkovito rješenje u skladu sa nastalom situacijom. Grad Zagreb sve do 15. travnja 1915. kada je nadbiskup Antun Bauer osnovao župu sv. Blaža, imao je četiri stare župe: Kaptol - sv. Marija na Dolcu, Nova Ves – župa Ivana Krstitelja, Gornji grad – župa sv. Marka i Vlaška ulica – župa sv. Petra. Navedene župe nikako nisu mogle pružiti niti osnovnu pastoralnu skrb za novopridošlo stanovništvo; stoga se nametala potreba o pripremi i osnivanju pastoralnih stanica koje bi s vremenom postale nove župe. Rješavanje problema započelo je, koliko je poznato, sa uzoritim gospodinom kardinalom Josipom Mihalovićem, još davne 1880. godine, kad je uputio prijedlog Poglavarstvu grada Zagreba o dijeljenju župe sv. Marka i osnivanju novih župa⁷.

 

¹ Statistički ljetopis za godinu 1874., Zagreb 1876, str. 2., 8.
² Statistički ljetopis za godinu 1906-1910., Zagreb 1910., str. 7.
³ Crvena Trešnjevka, Zagreb 1982., str. 39.
⁴ Isto
⁵ Isto, str. 40.
⁶ Župe grada Zagreba, Zagreb 1939., str. 7.
⁷ Župe grada Zagreba, Zagreb 1886., str. 3 - 5.

 

Povratak

Povratak

PREGLED ZNAČAJNIH DOGAĐAJA IZ POVIJESTI ŽUPE

1934.
Misije održane tijekom korizme, za čitavu Trešnjevku i okolna naselja, u dvorani Pučkog doma na Selskoj cesti. Odaziv vjernika bio je više nego dobar, te su vjernici tražili izgradnju crkve i osnivanje župe za taj dio grada. Iste godine, odmah nakon misija, uvedena je sv. Misa nedjeljom i blagdanima u dvorani Pučkoga doma, a svećenici su dolazili naizmjenično iz župa sv. Blaža i sv. Antuna. U prosincu iste godine nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac povjerava Ivanu Gašpertu, kapelanu sv. Blaža, zadatak da pripremi sve potrebno za osnivanje nove župe za Trešnjevku.

1935.
Vlč. Ivan Gašpert pismeno je zamolio nadbiskupa Alojzija Stepinca da nova crkva i župa budu posvećeni sv. Josipu, na što je dobio pozitivan odgovor. Osnovan Odbor za gradnju crkve i župe sv. Josipa. Prva sv. misa održana je 17. veljače u Gradskom dječjem skloništu u Trakošćanskoj ulici.

1936.
10. svibnja nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac blagoslovio je temeljni kamen. Dvoranu koja će privremeno služiti za bogoslužje projektirao je arhitekt Marijan Heberle,  a radove je izvodio ing. Josip Čorko i graditelj Ivo Velikonja. Preko 10.000 ljudi prisustvovalo je tom svečanom događaju.

1937.
Početkom godine dovršena je dvorana koja je trebala služiti za privremenu crkvu. 17. travnja nadbiskup Antun Bauer izdao je dekret kojim se osniva župa sv. Josipa, a dan otvorenja ustanovljuje se 20. lipnja. Dana 20. lipnja nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac blagoslovio je zvono,  dar obitelji Lovre Čorko za novu crkvu, na kojem piše: "Uzore radnika Kristom odabrani / Hrvatski nam narod i naš Zagreb brani". U srpnju osnovan je "Pjevački zbor župe sv. Josipa". 16. lipnja vlč. Ivan Gašpert postaje i službeno prvi župnik Sv. Josipa. 12. studenoga određen je dan klanjanja u našoj župi: 26. listopada.

1938.
Dana 6. ožujka svečano je blagoslovljen prvi Križni put, dar gospođe Anke Zebić.

1939.
Dana 3. prosinca pomoćni biskup zagrebački Franjo Salis-Seewis blagoslovio je oltar i orgulje izrađene kod tvrte Hefferer u Zagrebu.

1940.
Prva mlada misa u župi; služio ju je vlč. Ivan Mort, isusovac.

1945.
Dana 29. srpnja druga mlada misa u župi; služio ju je vlč. Marko Cigrovski.

1947.
U povodu 10. obljetnice župe izvršena je prva obnova župe.

1949.
Komunističke vlasti oduzele su sve matične knjige, dijelove župnog arhiva i indekse. Manji dio kasnije je vraćen! 22. travnja uhićen je prvi župnik Ivan Gašpert.  Za njegovog tamnovanja u Staroj Gradiški župom su privremeno upravljali oci salezijanci i vlč.dr. Antun Gršćić (1950.-1952.)

1957.
Druga obnova crkve sv. Josipa.

1958.
Otet veći dio zemljišta oko crkve, bez ikakve naknade, a godinu dana kasnije na otetom su zemljištu započele gradnje raznih objekata, uključujući i robnu kuću koja još uvijek stoji ispred crkve sv. Josipa.

1959.
Postavljeni i posvećeni oltari Srca Isusova i Srca Marijina.

1960.
Prve misije u župi. Manja obnova unutrašnjosti, predvorja i pročelja crkve.

1962.
Pomoćni biskup Josip Lach posvetio je glavni, mramorni oltar sv. Josipa. U oltar su stavljene moći sv. Magnusa i Maksimusa.

1965.
Umire prvi župnik prečasni Ivan Gašpert. Privremenim upraviteljem župe bio je tadašnji kapelan Danijel Labaš. U rujnu dolazi novi župnik Augustin Holi.
Iste godine na župu dolaze časne sestre Kćeri milorsđa.

1966.
Biskup dr. Josip Lach na blagdan Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije blagoslovio je kip "Djevice siromaha", koji se i danas nalazi u crkvi sv. Josipa, a darovalo ga je Belgijsko svetište Banneux.

1967.
Mlada misa vlč. Stephena Cervonija iz New Yorka. U župi osnovana laička organizacija "Marijina legija"

1968.
Postavljen novi Križni put, koji je blagoslovio pomoćni biskup Josip Lach.

1969.
Postavljen je gipsani kip Srca Isusova, koji je 1975. zamijenjen. Kip je rad prof. Josipa Poljana. Na blagdan Srca Isusova blagoslovio ga je pomoćni biskup zagrebački Josip Lach. U crkvi je ugrađen razglas s 11 zvučnika i 3 mikrofona. Radove je izvodio Branko Tušak.

1971.
Mlada misa vlč. Zlatka Golubića, župljanina župe sv. Josipa.

1974.
Uvedeno centralno grijanje u crkvu; radovi su završeni 7. rujna.
Tri mlade mise:
2. veljače, Stjepan Bolkovac, salezijanac
30. lipnja Ignacije Halambek, isusovac
29. rujna Stjepan Kušan.

1975.
Umjesto gipsanog kipa Srca Isusova postavljen je lijevani kip istoga kipara, prof. Josipa Poljana. Istovremeno je postavljena i slika sv. Male Terezije, djelo akademskog slikara Josipa Biffela.

1976.
Manja obnova crkve, uglavnom ličilački radovi u unutrašnjosti.

1977.
Opločeno je kameno podziđe s mramornim pločama iz Reštova kod Pazina, čime je oplemenjena i poljepšana unutrašnjost crkve.

1978.
Župu su posjetili misionari Ante Gabrić i Majka Terezija; na spomen toga posjeta nadbiskup je odredio da se svaki 18. dan u mjesecu održi u crkvi sv. Josipa klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.

1981.
Postavljena su elektronička zvona, nabavljena u Padovi. Obnovljeno je krovište crkve i stavljene nove ploče.

1984.
U župu su se iz Tuškanca u Vidovečku ulicu br. 8 doselile časne sestre Družbe klanjateljica Predragocjene Krvi Kristove. U rujnu je izvršen veći popravak orgulja i umetnut je novi mijeh. Postavljena je i blagoslovljena slika sv. Leopolda Mandića, djelo slikara Josipa Biffela. Sliku je blagoslovio vlč. Leopold Tepeš, župnik iz Savskoga Gaja.

1986.
Na ispovjedaonicu, desno od ulaza, postavljeno je veliko raspelo, nabavljeno u Grazu.

1988.
Započela gradnja Doma sv. Josipa. Kamen temeljac blagoslovio je kanonik Josip Klarić.

1990.
Blagoslov završenoga Doma sv. Josipa. Dom je blagoslovio nadbiskup Franjo Kuharić.

1991.
Izgrađena je zgrada Caritasa i intenzivirana pomoć izbjeglima i prognanima tijekom agresije na Republiku Hrvatsku.

1992.
Nadbiskup Franjo Kuharić blagoslovio je uoči blagdana sv. Josipa zgradu Caritasa.

1993.
21. veljače mlada misa vlč. Darka Horvata.
4. srpnja mlada misa vlč. Davora Škare.

1995.
Manja obnova u crkvi i Domu sv. Josipa: ličilački radovi  i postavljanje novoga podnožja za klupe.

1997.
Osnovana je Kolpinška obitelj u župi. 8. listopada završena je izgradnja zvonika. 30. listopada na zvonik je postavljen križ veličine 4 m. Postavljena su i zvona, po narudžbi izljevena u Innsbrucku.

1998.
Kardinal Franjo Kuharić u nazočnosti donatora i uzvanika blagoslovio je zvona. 29. studenoga u Domu umirovljenika (Drenovačka 30) otvorena je kapela Kraljice Sv. Krunice, koju je blagoslovio vlč. Ivica Miklenić.

1999.
23. srpnja vlč. Augustin Holi razriješen je dužnosti župnika i imenovan župnim pomoćnikom. Mr. Josip Kuhtić imenovan je novim župnikom.

2001.
Uz mjesečno i godišnje, uvedeno je i tjedno klanjanje (četvrtkom) Presvetom Oltarskom Sakramentu. Počela temeljita obnova unutrašnjeg i vanjskog dijela crkvenoga prostora (zamijenjen je krov, elektroinstalacije, vrata i prozori; grijanje i klima-uređaji; oličeni su nutarnji zidovi; napravljena nova fasada crkve; uređen nogostup i pristupi crkvi; posađeno zelenilo oko crkve i u dvorištu; dogovorena izrada nacrta vitraja).

2003.
Upotpunjuje se novi raspored klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu (tjedno: ponedjeljak i četvrtak poslije večernje sv. Mise; mjesečno: svakog 18.; godišnje: 26. listopada). 

2004.
Predstavljeni nacrti vitraja. U tjednu uoči blagdana sv. Josipa završeno je postavljanje prvih deset vitraja (četiri na koru i preostalih šest na zapadnoj stijenki crkve) prema skicama akademskog slikara Branimira Dorotića.

2006.
02. srpnja - Mlada misa vlč. Marka Kovača.
03. rujna - Dekretom Nadbiskupskog duhovnog stola vlč. Ivica Zlodi preuzima novu službu na Kaptolu a na mjesto župnog vikara u našu župu dolazi vlč. Dražen Hladuvka, župni vikar iz Velike Gorice. 11. rujna - započela obnova tornja crkve

2008.
Dekretom Nadbiskupskog duhovnog stola tijekom srpnja izvršene su redovite personalne promjene koje potpisuje zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Mr. Josipa Kuhtića razriješio je župničke službe te ga imenovao rektorom zagrebačke katedrale, tajnikom Povjerenstva za liturgiju i koordinatorom za trajnu formaciju svećenika. Vlč. Ivan Filipičić imenovan je novim župnikom župe Sv. Josipa, a vlč. Tomislav Kralj kapelanom Župe.


2009.
16. veljače - blago u Gospodinu preminuo je vlč. Augustin Holi. 1965. godine imenovan župnikom naše župe sv. Josipa na Trešnjevci. 1999. godine bio je  imenovan supsidijarom naše župe, a posljednje mjesece proveo je u Svećeničkom domu sv. Josipa. (opširnije.)
15. kolovoza
Odlukom Nadbiskupskog duhovnog stola i kardinala Josipa Bozanića u kolovozu su izvršene personalne promjene kojom je župnik Ivan Filipčić razriješen službe župnika a vlč. Tomislav Kralj službe župnog vikara. Novim župnikom Župe sv. Josipa imenovan je preč. mr. Antun Vukmanić, a kapelanom vlč. Marko Vuković.

2011.
14. kolovoza
Odlukom Nadbiskupskog duhovnog stola i kardinala Josipa Bozanića izvršene su personalne promjene kojom je vlč. Marko Vuković razriješen službe župnog vikara, a  mr. Jakov Rađa imenovan novim župnim vikarom naše Župe.