POVIJEST CRKVE SV. JOSIPA

               Crkva sv. Josipa je jedna u nizu od desetak crkava čiju je gradnju prvi potaknuo nadbiskup i kardinal, blaženi Alojzije Stepinac. Kardinal Stepinac osjetio je vizionarski budući razvoj grada i potrebu da tadašnji siromašni zapadni dijelovi gradske periferije dobiju svoja duhovna središta. 1934. godine na prostorima gdje je današnja crkva bila su samo polja kukuruza i tzv. "bugarski vrtovi", a oko pet tisuća stanovnika živjelo je uglavnom u malim trošnim sirotinjskim jednokatnicama.  To područje pripadalo je tada župama sv. Blaža i sv. Marka sve do 1937. godine kada je osnovana nova župa sv. Josipa. Iako do tada tu nije bilo crkve, vjernici i svećenici su povremeno, nedjeljom i blagdanom imali sv. Misu u dvorištu obližnjeg Dječjeg skloništa kako se tada nazivao vrtić, koji i danas postoji na istoj lokaciji. Dvorišne stepenice "skloništa" bile bi tada pretvarane u kor, na kojem je za sv. Mise pjevao crkveni zbor. 17. veljače 1935. godine. Kako je u prosincu 1934. godine Nadbiskup Koadjutor Alojzije Stepinac povjerio kapelanu crkve sv. Blaža, Ivanu Gašpertu zadatak da pripremi sve potrebno za osnivanje nove župe za Trešnjevku, to je učinjeno, te je 10. svibnja 1936. Nadbiskup Koadjutor Alojzije Stepinac blagoslovio temeljni kamen nove crkve. Tom svečanom događaju prisustvovalo je preko 10.000 ljudi. Ostvarujući zamisao kardinala Stepinca, projekt duhovnog središta napravio je tada najpoznatiji ljubljanski arhitekt Jože Plečnik, koji je iza sebe već imao više izgrađenih vjerskih objekata. Prema tom vrlo ambicioznom projektu trebalo je sagraditi župnu crkvu u neoromantičnom stilu,  župni ured, samostan časnih sestara i društvenu dvoranu. Slika i maketa svetišta koja se danas nalazi u župnom uredu, pokazuje da je to trebala biti monumentalna građevina, a unutrašnjošću i vanjskim izgledom jedva da bi se njom mogla mjeriti bio koja današnja zagrebačka crkva. Na žalost, za takav projekt nije bilo novaca, a ni imućnijih darovatelja, pa je od svega zamišljenog izgradena samo društvena dvorana, koje je adaptirana za crkvu, onakvu kakva je i današnja. Projektirao ju je arh. prof. Haberle.
           Dana 17. travnja 1937. nadbiskup Antun Bauer izdao je dekret kojim se osniva župa sv. Josipa, a dan otvorenja nove crkve sv. Josipa ustanovljuje se 20. lipnja 1937. godine kada je crkvu blagoslovio Nadbiskup Koadjutor Alojzije Stepinac. Bilo je to upravo na dan 250. obljetnice kada je Hrvatski sabor izabrao i proglasio sv. Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda. 1947. godine u povodu 10-te godišnjice župe izvršena je prva obnova crkve. Manja obnova crkve učinjena je 1995., a obnova orgulja 1996.
       Prvi župnik novoosnovane župe bio je mons. Ivan Gašpert. Privremenim upraviteljem župe bio je tadašnji kapelan Danijel Labaš. 1965. godine župu sv. Josipa preuzima vlč. Augustin Holi. Iste godine na župu dolaze i časne sestre Kćeri Milosrđa.
       Vanjskom izgledu crkve, međutim, nedostajalo je ono što temeljno obilježava svaku crkvu – zvonik. U prvom redu zato što je to bilo projektirano kao društvena dvorana, a zatim što ondašnje društvene i političke prilike nisu ni željele, a ni omogucavale gradnju bilo kakvih sakralnih objekata, pogotovo na Trešnjevci, koja je zbog svog siromaštva bila pogodna da tadašnjim ideolozima, bude i ostane "crvena Trešnjevka".
          Dapače, i ono malo obilježja crkve tadašnji je sistem nastojao prikriti i zakloniti, pa su poslušni urbanisti osmislili, a gradski oci dozvolili gradnju stakleno-željeznog monstruma koji je dobilo privremenu gradevinsku dozvolu, a čija "privremenost" traje i do današnjih dana. Ta zgrada i trgovina nije nikad bila ni postala neki značajni trgovački centar ovog dijela Trešnjevke, kako su to obećavali ondašnji upravljači.
Ona je imala posve drugu zadaću; da zakrije crkvu i tako je učini "nevidljivom" što se vidi i danas. Kako su župljani uporno tražili da crkva dobije bilo kakvo vanjsko obilježje, to je tadašnji župnik dao da se pred crkvom dobro i duboko zabetonira željezna ploča na kojoj je pisalo da je tu župna crkva sv. Josipa, te raspored obavljanja bogoslužja. A nakon odlaska "ideologa" i napokon, nakon više od šezdeset godina, želje župljana da njihova crkva dobije dostojno obilježje – svoj zvonik, želje su se počele ostvarivati. Počela je gradnja zvonika, koji ce svojom ljepotom i visinom natkriliti umjetne kulise. Djelatnici poduzeca "Konstruktor" iz Zlatar Bistrice 25. travnja 1997. zapoceli su gradnju zvonika.