KORIZMENO VRIJEME

Papina poruka za korizmu 2010

KORIZMENO VRIJEME

Korizma, lat. quadragesima, četrdesetnica, razdoblje je od četrdeset dana prije Uskrsa u kojima se pripremamo za pashalni misterij. Počinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu i traje do Velikog Četvrtka. Liturgijska boja je ljubičasta. U korizmi se ne ukrašavaju oltari i crkva, ne sviraju orgulje i druga glazbala, ako nije nužno. Ispušta se aleluja i Slava. Negdje se zakrivaju oltarne slike, križevi i kipovi (Gluha nedjelja).

Nastanak korizme nije isključivo vezan uz post. Na početku on je bio stroga obveza u Svetom tjednu. Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. To znači: korizma je zajedničko "povlačenje" vjernika u jedan poseban stil vjerničkog života kroz četrdeset neprekinutih dana kojemu je cilj da pripravi vjernike na uskrsno slavlje kroz pročišćavanje srca i savršenije vršenje kršćanskih dužnosti. Kroz to vrijeme svaka kršćanska zajednica je posebno sjedinjena s Isusom u pustinji prema programu koji nastoji što više uskladiti s njegovim: život molitve i ustrajnije pokore koja je prožeta intenzivnijim tjelesnim mrtvljenjem, a post je samo jedan od oblika tog mrtvljenja. Ništa nije bio nevažniji, kako to ističe liturgija, post grijeha od materijalnog posta. Prema svim svjedočanstvima od početaka jasno je da je korizma ustanovljena da pripravi vjernike na slavljenje otajstva smrti i uskrsnuća Isusova. Krist je naš uzor i naš vođa za vrijeme korizme, jer se nakon krštenja povukao u pustinju i tu ostao četrdeset dana.

Korizmena djela: post, milostinja i molitva Post Sv. Leon govori o korizmi kao o vremenu koje je posvećeno "ljekovitom postu". Mnoge darovne molitve ističu spasonosnu učinkovitost korizmenog posta koji je uspostavljen za ozdravljenje duše i tijela. Praksi posta, koji je obvezatan, Crkva dodaje sva druga djela kršćanskog mrtvljenja. Posebno preporučuje strogu štedljivost kod uporabe dobara i komotnosti sadašnjeg života. Korizma je ozbiljan i strog period u kojemu se trebamo odreći određenih radosti koje su inače dopuštene. Sv. Augustin nas upozorava da je dobro odreći se onoga što je dopušteno da ne padnemo u osjećaj pretjerane krivnje. Postom krotimo poroke i postajemo gospodari tijela. On učvršćuje tijelo i po njemu zaslužujemo milosti. Pokorom postižemo oproštenje grijeha i zaslužujemo nebesku nagradu. Postiti znači jednom se u danu do sita najesti, a u druga dva obroka manje uzeti. Post obvezuje sve koji su navršili 18 godina i nisu prešli 60. godinu. Nemrs znači ne jesti meso. To smo dužni činiti sve petke kroz godinu, a napose u korizmi. Post i nemrs jesu obvezatni na Čistu srijedu ili Pepelnicu i na Veliki Petak. Milostinja Pod imenom milostinje treba shvatiti sva djela milosrđa prema bližnjemu što sv. Leon zove "pobožna djela". . Gospodin nam je zapovjedio da u isto vrijeme dajemo i opraštamo. Zato kršćanin treba za vrijeme korizme prakticirati dvije vrste milostinje: davati i opraštati. Korizma nas pripravlja na slavljenje misterija križa. Nitko ne može dobiti puninu božanskog opraštanja, plod vlastit tom misteriju, ako sam najprije ne ispuni uvjet koje je sam Spasitelj postavio: oprostite i bit će vam oprošteno. I na kraju milostinja upotpunjava post. Molitva Post i molitva su zato da očiste dušu i da joj lakše pomognu da se uzdigne k Bogu. Molitvom dobivamo milost koja nam je potrebna da počnemo "svečanost posta" s djelatnom ljubavlju koju primamo i da je ispunimo sve do kraja u pobožnosti. Molitva čini naš post ugodnim pred Gospodinom i daje mu spasenjski učinak. Nema sv. mise u korizmi u kojoj ne bi Crkva, na ovaj ili na onaj način, molila i tražila od Boga da blagoslovi i posveti njezin korizmeni post. Period čišćenja i nadnaravnog rasta u korizmi zahtijeva da molitva bude ustrajnija, pouzdanija i gorljivija nego obično. Sv. Leon traži da molitva u korizmi bude što ustrajnija. Najsigurniji način podržavanja duha molitve jest sabranje, vanjska tišina i šutnja i postojana meditacija o Svetom Pismu. Liturgijski tekstovi pokazuju u više navrata djelotvornost božanske riječi koja silazi s neba, prodire u dušu i čini je plodnom poput osvježavajuće kiše. K tome, bitka protiv zlog Duha traži od nas da trajno zazivamo Božju pomoć protiv zamki zloga		Nutarnja raspoloženja koja trebaju pokretati naš korizmeni elan *Skrušenost srca* Da bismo ostvarili duboko i potpuno čišćenje duše, korizmena djela trebaju izlaziti iz skrušena srca, a to znači iz one boli koja zahvaća i ostvaruje u duši živo žaljenje zbog grijeha. Zato ne čudi da Crkva odmah od početka traži od svih duh skrušenosti i kajanja. Čin pepeljenja znači zauzeti pred Bogom stav u kojem priznajem da sam zaslužio smrt i zato se hrabro usmjeravam na put pokore i ispaštanja. Da bi skrušenost trajno rasla Crkva svaki dan moli od Boga da vjernicima stravi u dno njihovih srdaca pravu pokoru koja je prvi polog božanskog milosrđa. Zato nas zove da razderemo svoja srca. Duh skrušenosti se ostvaruje u molitvi. Korizmena liturgija nam predlaže model skrušenosti srca u osobi ponizne grešnice iz Evanđelja koja svjedoči svoje istinsko obraćenje suzama kojim pere noge Gospodinu i obasipa ih cjelovima. Nije li to slika duše koja nudi Bogu korizmenu pokoru kao žrtvu skrušena i ponizna srca? *Povjerenje u Boga* Skrušenosti srca treba se pridružiti povjerenje u Božje milosrđe. Kršćanin treba iskoristiti korizmu za otvaranje širem povjernju u Božje djelovanje. Izbor čitanja kroz korizmu želi u nama snažno probuditi i učvrstiti povjerenje u Boga. Zato Crkva s pravom naviješta za vrijeme cijele korizme da Božje milosrđe nema mjere. *Strpljivost* Vrijeme kušnje i borbe, vrijeme ispaštanja i askeze, vrijeme korizme zahtijeva više nego ikoje drugo vrijeme kroz godinu vježbanje u kreposti strpljivosti koju sv. Pavao predstavlja kao raspoznajni znak pravih Kristovih slugu: "nego se u svemu iskazujmo kao poslužitelji Božji velikom strpljivošću" (2 Kor 6,4). *Radost* Značajno je da sv. Benedikt u kratkom poglavlju koje je posvećeno korizmi u svom Pravilu spominje dvaput radost. Korizma donosi kršćaninu blagodat dvostruke radosti: radost dragovoljne i dobrohotne uzdržljivosti i radost Uskrsa za kojim gorljivo čezne. Sv. Benedikt kaže da nas korizma pripravlja za pashalni misterij života koji savršeni kršćanin treba čekati s radosnom duhovnom željom. Zato nedjelja "Laetare" odiše jednom vrlo čistom radosti u kojoj se već odražava nešto od uskrsne radosti. Diskretna, nenametljiva i suzdržljiva, ali duboka radost korizme ne poznaje uzmaka ni pomračenja.