BLAGDAN SVETOG JOSIPA - JOSIPOVO
19. ožujka 2011.
Svete mise u: 6.00, 7.00, 8.00, 9.00, 10.15, 11.30, 17.00 i 18.30
Biblijska čitanja: 2 Sam; Ps 89; Rim 4,13. 16-18. 22; Mt 1,16. 18-21. 24a
Blagdan Svetog Josipa započeli smo Devetnicom u čast sv. Josipu od 10. do 18. ožujka. Zajednička proslava Blagdana Svetog Josipa 19. ožujka započela je svetom Misom u 6.00 sati koju je predslavio vlč. Marko Vuković. Veliki broj vjernika i štovatelja sv. Josipa sudjelovalo je na svečanim misnim slavljima od ranih jutarnjih sati. Svetu Misu u 7.00 sati predvodio je o. Jure Bosančić, D.I, voditelj Obiteljske ljetne škole.
Svetu Misu u 8.00 sati predvodio je vlč. Zlatko Golubić, župnik u Markuševcu
Svetu Misu u 9.00 sati, vlč. Anton Šuljić, prof.,
zamjenik ravnatelja KS-a
Svetu Misu u 10.15 sati, vlč. Juraj Kostelac,
HKM Feldkirch, Austrija
Svetu Misu u 11.30 sati, mons. Ivan Miklenić,
glavni urednik Glasa koncilaSvetu Misu u 17.00 sati, vlč. Ivan Filipčić,
župnik u Brestju
Svečano misno slavlje u 18.30 sati predvodio je mr. Josip Kuhtić, rektor zagrebačke katedrale
Iz homilije prečasnog Josipa Kuthića :
Braćo i sestre,
Činjenica je da je štovanje svetaca, pa i štovanje svetog Josipa, jako oslabilo. Još prije nekoliko desetljeća promatralo se na svece samo kao neka preobražena bića koja su daleko od naše grube stvarnosti i od ovoga vremena, koji su u radosti Gospodinovoj postigli cilj svoga života. Štovani kao prijatelji Gospodinovi i kao zagovornici i pomoćnici u raznim nevoljama. Zašto se zanemaruje štovanje svetaca? Sveci su svoj život oslonili na Boga. On je bio njihovo središte i pogonska snaga njihova djelovanja. To mogu razumjeti samo oni koji vjeruju. A nestajanje vjere, na koje se žalimo, još uvijek se nije smirilo. Koncil i liturgijska obnova unijeli su proces promjena u religiozni život, koji još nije završen. Sve više tražimo uzore, kako bi riječi i život Gospodinov prenijeli u vlastitu životnu situaciju. Umnažaju se glasovi koji ne govore bez razloga: Sveci opet dolaze. A upravo je lik svetoga Josipa prikladan za pojašnjenje mjerila u štovanju svetaca.
Prema Matejevu izvještaju, Josip je najprije sudio onako kako bi danas učinio svaki pametan čovjek koji bi slutio nevjeru svoje zaručnice. Ali Josip se ne spominje pravedan samo zbog toga jer prema zakonu želi otpustiti Mariju i to u tišini da ju ne osramoti.
Njegovo razočaranje ga ne slama, jer sebe ne smatra prekomjerno važnim. Pouzdaje se i dalje u Boga i ne zatvara u svoj jad i ljutnju. Tako je sposoban čuti u snu i u razmišljanju shvatiti anđelovu riječ: Ne boj se uzeti je k sebi, Mariju, ženu svoju, jer dijete koje očekuje, od Duha je Svetoga. Josip je čovjek koji kao pobožan Izraelac poznaje Objavu. Veza između proročkoga navještaja i obećanoga ispunjenja njemu je jasna: Rodit će Sina: dat ćeš mu ime Isus; jer on će spasiti narod svoj od grijeha njegovih. Njegova mu vjera daje snage da djeluje prema Gospodinovu nalogu. Kada se Josip probudi, učini, kako mu je anđeo Gospodnji zapovjedio, i uzme ženu svoju k sebi.Evanđelistu sigurno nije u prvom redu stalo da prikaže veličinu vjere kod svetoga Josipa. U središtu stoji tajanstveno djelovanje Božje u utjelovljenju Isusa Krista. A u tom zbivanju Josip prima svoj poseban poziv. Kao čovjek vjernik, prihvaća ga, potpuno u drugi plan stavlja svoje osobne planove i to jedino radi gospodina.
Možemo dakle samo polazeći do Krista razumjeti njegova poočima. Još više: na njegovu životu može se očitati kako rješavati probleme u vlastitu životu. U Crkvi, obitelji, društvu i državi imamo posve određenu ulogu. Pritom nam je postavljen zadatak da svoje mišljenje i djelovanje stalno gledamo u svjetlu vjere i da ga stalno ispravljamo. Više no ikada danas smo u opasnosti da događaje u svom životu prosuđujemo samo prema ljudskim mjerilima i stanovištima. Sama dobra volja nije dovoljna da se uvijek čini dobro. Tko se u tjeskobama svakidašnjice želi odlučivati polazeći od onoga što Bog od njega traži, mora se uvijek osposobljavati za to da čuje njegov glas i da ga kao obvezujući prihvati. U to pripada razmatranje riječi i života Gospodinova, traganje za njegovom blizinom u molitvi, kako bismo ga doživjeli kao nazočna. Tada će nam biti lakše ostaviti se vlastitih planova, ako je u igri nešto više, ako je On u igri. Radi Gospodina – ne smijemo to samo ustima izgovarati. Ta nam riječ mora, kao kod svetoga Josipa, postati zakonom života.
