Augustin Holi   (1920.- 2009.)              Počasni kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog i umirovljeni župnik župe sv. Josipa na Trešnjevci u Zagrebu Augustin Holi preminuo je u ponedjeljak 16. veljače u Svećeničkom domu u Zagrebu. Umro je u 89 godini života i 64. godini svećenstva. U četvrtak 19. veljače zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je sprovodnu misu u našoj crkvi.  Na kraju mise oproštajne riječi uputili su donedavni trešnjevački župnik, sada prebendar i rektor zagrebačke katedrale mr. Josip Kuhtić, uime domaćih svećenika Zlatko Golubić, župnik markuševečki, uime vjernika pastoralni vijećnik dr. Danijel Miščin te sadašnji župnik Ivica Filipčić.           Sprovodne obrede na Mirogoju predvodio je zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić uz sudjelovanje više od 50 svećenika, brojnih časnih sestara, rodbine te velikog broja vjernika, među kojima su bili i brojni Vinogorčani.  Na oproštaju pročitana je poruka sućuti požeškoga biskupa Antuna Škvorčevića, koji je također bio pokojnikov kapelan na Trešnjevci. Na misi i na sprovodu pjevao je Župni mješoviti zbor, a nad otvorenim grobom oproštaj je izrekao i predstavnik neokatekumenske zajednice.   Životopis prečasnog Augustina Holija Prečasni Augustin Holi rođen je 24. kolovoza 1920. u župi Sveti Ilija kraj Varaždina kao deveto dijete od osmero braće i jedne sestre. Osnovnu je školu završio u rodnu mjestu, a gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. Ušavši u zagrebačku bogosloviju, završio je teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. Svoj je svećenički put započeo služeći u Pregradi, Suhopolju, Mariji Bistrici, a nakon vojske postaje župnikom na Vinagori. U rujnu 1965. nadbiskup Franjo Šeper imenovao ga je župnikom župe sv. Josipa, i zasigurno se može reći da su mu godine služenja na Trešnjevci obilježile život. Kardinal Franjo Kuharić imenovao ga je 1994. godine počasnim kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Umirovljen je 23. srpnja 1998., te je za župničke službe vlč. Josipa Kuhtića bio župni pomoćnik. 3. listopada prošle godine preselio je u Svećenički dom sv.Josipa na Kaptolu gdje je i umro 16. veljače 2009. u 64. godini svojega svećeništva. Sada, kad nam je dano razmišljati nad životom i odlaskom u Vječnost toga dragog čovjeka, postaje jasnije no ikad ranije da se cijeli njegov život može obilježiti sljedećim: bio je svećenik koji se dao voditi od Krista, slijedeći u tome uzor blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. To nasljedovanje kardinala Stepinca simbolično je određeno već i činjenicom da ga je upravo on zaredio za svećenika (zajedno s nezaboravnim blagopokojnim kardinalom Franjom Kuharićem), izgovorivši tada svečane riječi: „Šaljem vas u krvavu kupelj!“ Ubrzo se nakon toga pokazalo da je blaženi kardinal tom rečenicom predosjetio prije svega svoju vlastitu sudbinu, ali je, u stanovitom smislu nisu bili pošteđeni niti oni kojima je tu riječ uputio. Preč. Augustin Holi, sjetio se, kako je znao govoriti, upravo tih riječi kad je saznao da mu je biti župnikom na „crvenoj Trešnjevci“, gdje se krv doduše nije tražila. ali su „tjeskobna vremena“ svakako uzimala svoj obilni danak. Baš je to, kako jednom reče, u njemu „razvijalo osjećaj ovisnosti o Gospodinovoj dobroti“. Zato se ostvarenje njegove velike životne želje, u sami suton njegova župničkog služenja, podizanje zvonika crkve sv. Josipa 1997. godine, ne može gledati tek kao građevinski poduhvat. Taj je zvonik tome svećeniku bio i ostao izraz dubokog uvjerenja da svijet prolazi, ali Krist ostaje, i kako netko lijepo reče, znak pobjede Onoga "koji se nije dao istjerati s Trešnjevke." I kao propovjednik, i kao čovjek, prečasni Holi nije volio velike riječi i glasne fraze. Čini se danas kako ih čovjek takve postojane skromnosti i topline nije ni mogao voljeti. Kad je jednom upitan zašto je to njegov izbor, odgovorio je: „Nemoj galamiti o onome što vjeruješ“ To se mora vidjeti iz toga kako živiš. Živi tiho svoju vjeru, nadu i ljubav!“ Govorio je također, često i ustrajno: „Moje je biti među ljudima i za ljude“. To je svoje uvjerenje doista i živio, potaknuvši u srcima povjerenih mu vjernika dvostruki osjećaj: da je župa sv. Josipa njihov pravi dom, gotovo produžetak obiteljskoga, a da toga dragog svećenika, gotovo nesvjesno, slušaju s onom pažnjom i poštovanjem koje se poklanja samo najvećim životnim autoritetima. Takvo povjerenje kojim su se mogli slušati njegovi nenametljivi savjeti puni brige, blagosti i životnoga iskustva, ne može biti utemeljeno niti na pukom autoritetu službe, a još manje na strahu. To se poštovanjem može utemeljiti samo na ljubavi. Nastojeći živjeti ono što je savjetovao, njegova najbolja propovijed sigurno je bila intenzivna i neugasiva životna radost kojom je zračio i vazmena nada kojom se nadahnjivao. Zato se našeg Gušteka, kao što smo ga zvali, radujući se prijateljevanju s njime – jednostavno moralo voljeti. Prebirući ta sjećanja, uopće nije teško i na njega i na nas primijeniti epitaf koji stoji na grobu oca moderne filozofije Renea Descartesa: „Uvjereni smo da sada uživa u onome čemu se cijeli život nadao“. Ukoliko se obilježja susreta vjernoga sluge i njegova Gospodina u osvitu Vječnosti mogu iščitavati i iz temeljnog životnog stava dragog nam Augustina Holija, tada nema nikakve sumnje da je taj susret u Onostranosti obilježen vedrinom, osmjehom i smirajem. Daniel Miščin   Objavljuje Župni ured sv. Josipa – Zagreb, Trakošćanska 47  (2009.)